Lučonosna istraživanja
Vjesnik, 2010-06-24
U emisiji Branimira Bilića na HTV-u gostuje mnogo vrlo zanimljivih gostiju. Impresionirao me nedavni nastup dvojice vrlo uspješnih poduzetnika, direktora tvrtki Geofoto i DOK-ING. U emisiji se vrlo često razgovara sa znanstvenicima, ali to su onda filozofi, sociolozi, ekonomisti... Njih se, međutim, ne ubraja u znanstvenike jer tako hoće jedini »čuvari znanstvene istine«, prirodoznanstvenici. Koji još eventualno priznaju društvene znanosti, ali humanističke, a posebice tehničke, za njih i ne postoje. Izuzetak je fizičar Davor Pavuna, koji priznaje da bez inženjera nema zdrave države.
Povod za ovih nekoliko redaka je emisija emitirana 18. lipnja u kojoj su nastupili prof. dr. sc. Siniša Volarević i prof. dr. sc. Milorad Milun. Veliko razočaranje. Ponavljalo se već desecima puta iste klišeje. S novošću da će se Srbija zadužiti za 800 milijuna eura za razvoj znanosti. Zašto sam razočaran? Nijedna ideja kako Hrvatsku izvući iz postojećih teškoća. Na što troši novac prof. Volarević i njegovi suradnici? Na vrlo zanimljive stvari, ali to su istraživanja koja vode otkrićima. Dakle, lučonosna istraživanja. Slično je i s istraživanjima skupine oko prof. Miluna. On je za mene već desetak godina vodeći stručnjak za nanoznanost na ovim prostorima, ali kada sam trebao pregled što je Hrvatska napravila na području širenja nanotehnike i kuda ide razvoj, u Hrvatskoj nisam mogao pronaći autora.
Valja navesti neke od ponavljanih stereotipa. Premalo se ulaže u lučonosna istraživanja, dakle, koja rezultiraju otkrićima kako je nešto nastalo u prirodi. Bilo bi dobro kada bi jednom zgodom MZOŠ objavilo podatke o tome koliko je novca uloženo u takva istraživanja, ne samo putem onih tisuća projektića od 30.000 ili 80.000 kuna, nego u nabavu opreme i ostaloga upravo u osnovna istraživanja. Drugi je stereotip da se previše ulaže u društvene i osobito humanističke znanosti. Ulaganja u proučavanje jezika ili filozofije jednako su važna, ako ne i važnija za Hrvatsku od onih u neka druga, preforsirana područja. Netko se treba baviti i strukovnim jezicima, propitivati zamisli o »eliksirima mladosti«, etičkim problemima sve snažnije kiborgizacije ili posljedicama sve više sastojaka lijekova pa i droga u otpadnim vodama.
Žalosno je da se u Hrvatskoj premalo ulaže u plodonosna istraživanja. Do 2006. ili 2007. na tome je izvrsno radilo već odavno hibernirano Tehnologijsko vijeće, gdje se čulo sažeto o uspjesima tog tijela kojem je uspjeh jednog jedinog projekta platio tri godine njegova rada. A zašto nema toliko sazivanih inovacija? Ne može ih ni biti kada se vodila i vodi politika dezindustrijalizacije. Svaka čast pojedincima. Napokon, nisu samo navedeni gosti spominjali ulaganja u srpsku znanost. Raspreda se o tome na poznati način i na portalu Connect. I za potrebe hrvatske znanosti se posuđivao novac. Tko će jednom vratiti taj novac iz rezultata onih za koje je novac posuđen u Hrvatskoj? Vjerojatno porezni obveznici. Slično predviđam i za Srbiju. Lako se zadužiti, ali tko će vraćati novac?
Na žalost, hrvatska znanstvena zajednica premalo radi na tome kako stvoriti novac za nužno potrebna društvena i humanistička istraživanja kao i za lučonosna istraživanja. A njih mogu stvoriti samo oni koji rade na plodonosnim istraživanjima.
Igor Čatić, Zagreb
Post je objavljen 28.06.2010. u 08:06 sati.