Ovaj post pišem napola onesviještena od umora, tek toliko da napravim nešto što nisam mogla dok sam bila u Vrsaru:
Hvala svima koji su smatrali da moja priča zaslužuje njihov glas. Zahvalna sam iz najmanje dva razloga: prvi je što sam vašim glasovima dobila priznanje za moje blogerske literarne ispade, a drugi razlog je taj što mi je pobjeda na natječaju omogućila ostvarenje sna o posjetu Istri.
Istra je opravdala moja snatrenja, jutros mi je trebala snaga volje za napustiti je.
Dalje, zahvaljujem se svim organizatorima, selektoru Bablu, njegovoj boljoj polovici N., direktorici festivala Marjam (tartufi...uf ), Đurđici, Nataliji V., Slobodanu V., Rinu, Davoru Š., i svim onim ljudima u Vrsaru koji nisu bili direktno uključeni u festival, dakle stanovnicima Vrsara koji su svojom ljubaznošću dodali šlag na tortu, da ne kažem malvaziju na tartufe :)
Narafski, hvala i Danici Čvorović što mi je pravila društvo na putu i na književnoj večeri, čime je dokazala da unatoč opakoj naravi ima i svojih svijetlih trenutaka, rijetkih, ali tim dragocjenijih
Idem se onesvijestiti, čim se malo slegnu dojmovi, potrudit ću se oko detaljnjijeg opisa, a u međuvremenu ...
Danica, Pero, Marčelina, Davor
Post je objavljen 27.06.2010. u 22:35 sati.