Pregled posta

Casanovafest, Marčelina, Babl, Bookaleta...

Zašto je baš Marčelinina priča pobjednička?

Osim zbog najviše blogerskih glasova mislim da je to zato što je drugačija i zato na neki način i bolja. Postoje blogeri koji pišu možda i bolje od pravih pisaca ali je to uglavnom nekako slično i očekivano.
Organizatorica festivala koja se ne dira u umjetnički dio mi je rekla da iako joj je njena priča otpočetka blog natječaja bila jako draga, da joj je još draži Marčelinin dobronamjerni a šaljivi način komunikacije u šumi otrovnih komentara.
Daleko najzabavniji dio svih književnih večeri je bio onaj u kojem su Marčelina i Bookaleta čitali a pomalo i glumili dijalog iz njene priče. Priča može biti još zabavnija kad se dobro čita.

Trema prije nastupa

Na račun Marčelininih spisateljskih sposobnosti sam provela nekoliko ljepših dana u životu - kao njena pratnja. Ali dosta o Marčelini - ajmo o Vrsaru i svemu ostalome.

Casanovafest

To je festival ljubavi i erotike koji se održava tek drugu godinu i još nije previše posjećen. Meni je sve izgledalo vrlo ležerno jer sam tu bila da bih se zabavila i odmorila. A tako sam to doživila zbog truda simpatičnih organizatorica koje su organizirale i sitnice kao npr. jednog zgodnog momka da nas poveze sa automobilom tek koji metar dalje kad smo se požalile da smo umorne.
Svi popratni sadržaji koje sam posjetila su mi bili jako zanimljivi.
Fotografije Mare Bratoš i Rina Gropuzze su prikazivale gola ženska tijela. Mara je prikazala ženu kakva doista jest sa svim žilicama, dlakama, madežima, pokojom modricom dok je Rino valjda utjelovio svoje erotske fantazije.
Meni je najzanimljivije bilo predavanje sex terapeutkinje Nataše Barolin Belić. To nije bilo baš predavanje nego više okrugli stol na jednoj terasi sa predivnim pogledom. Skupilo se oko dvadesetpet ljudi koji su svi imali ozbiljne veze sa erotikom. Mitovi u sexu i što nam sve čine? Babl je odmah nadodao bi on to prije nazvao zablude jer da su mitovi one priče o nekom tamo frajeru sa batinom od 25 cm. Meni je to bilo nestvarno iskustvo jer nikad nisam bila na ničem sličnom a i urnebesno smiješno baš zato što su svi bili skroz ozbiljni. Na svako izgovoreno penetracija ja nikako nisam mogla ostat ozbiljna pogotovo kad bi vidjela sva ozbiljna lica oko sebe. Zato sam svaki put prinijela čašu ustima da sakrijem svoje kliberisanje. U čaši je naravno bila istarska malvazija... itd... Predavanje je uistinu bilo jako poučno i zanimljivo. Kad sam se uozbiljila shvatila sam da bih radije otišla kod te žene na dva, tri sata terapije ma koliko koštalo, nego ostatak života trošila novce kod frizera ili manikera. Svi su postavljali tonu pitanja i ja nisam mogla doći na red za svoje pitanje. Vrijeme je jako brzo prošlo. Poslije je Natašu grupica ljudi pratila do hotela i opet nisam mogla doći do reda na svoje pitanje. Ali sam ipak našla njenu web stranicu čiji link poklanjam svoijim dragim blogerima.
Zadnju večer su nastupale showgirls koje zasad nemaju konkurenciju u Hrvatskoj.



Bilo je tu još dosta filmova i pokoji koncert. O tome svemu možete pogledati na njihovim stranicama
Na primjeru ovog festivala se baš dobro vidi kako bi mi u Dalmaciji što prije trebali započet ubrzanim programom učiti od Istre.

Druženja na festivalu


Tu je bilo pisaca, novinara, fotografa, organizatora, plesačica, sex terapeuta. Uglavnom su se svi nekako prirodno razvrstali u grupe kako sam ih i ja razvrstala. Jednu večer smo čoporativno sjeli za stol na Rivi gdje se degustiralo sve vrste školjaka i vina. Poslije ponoći su se štandovi zatvorili, degustacija je bila gotova i mi smo ostali za istim stolom izgledajući ko neki (recimo) smrznuti klošari koji loču. Kad su nam se tu pridružile spisateljice Milana Vlaović i Marina Vujčić, atmosfera se momentalno popravila ali još uvijek su neki gurali temu u socijalno političke vode. Na to je Milana uzviknula uz smijeh: Kakav je ovo erotski festival, ovo je čista navlakuša! Onda su se svi barem sa forama potrudili da pokažu da se trude. I tako smo sjedili na tržnici do dva...

Književne večeri

Mislim da više nikad neću ići na iste. Na mojoj prvoj književnoj večeri u životu je bilo loše ozvučenje. Na drugoj mi je bilo puno zanimljivije jer su Milana i Marina bile jako pametne i zabavne sugovornice našeg inkvizitora-selektora Babla. Na trećoj sam i ja bila među onima na sceni i zato im se bolje više ne približavat da ta književnost ne prijeđe na mene...

Crni Đorđe

Sa mojim čačom nisam vidila nikakve sličnosti do jučer, osim širokog stopala ali i mater ima bokun noge.
Tako sam nekako došla na tu priču o prapočecima internet-prepucavanja. Moj otac radioamater se još 90-91 bavio forum-prepucavanjima preko radio-stanica sa srpskim vojnicima u Lori. Tu je upoznao prijatelja u eteru (jel i to virtualni) koji je imao sličan smisao za humor i tako su ta srpsko-hrvatska prepucavanja poprimala kultni status. Došlo je i do riješavanja ljubavnih problema i ostale zajebancije. Kako se situacija zakuhavala i u političkim odnosima, otac je jednoga dana izvukao Crnog Đorđa iz Lore na neku foru posjeta a uz pomoć trikova i veza. Također je posudio nešto love čovjeku kojeg prvi put vidi da pobjegne iz tadašnje Jugoslavije, jer bi bio ili neprijatelj ili dezerter. Nakon mnogo godina taj čovjek koji sada živi u inozemstvu mu je vratio novac.

Priča između mene i Marčeline je u jednoj sitnici (koju ne moram spomenit ovdje - ko vam je kriv šta niste bili u Vrsaru) slična ovoj sa Crnim Đorđem (iako ne tako efektna) pa je Babl uspio Marčelinu nagovoriti da je ispriča pred ljudima. Divim mu se kako je to doznao. Ja nisam znala da to slijedi, pa mi je kao i svakom crvenom rekvizitu - poput zvijezde petokrake - bilo još više neugodno. A još me prala i trema jer sam prvi put uzela mikrofon u ruke.

A ja sam se čudila činjenici da Babl (unatoč što je po nekima društveno angažiranim blogerima krajnje neodgovoran selektor) ne može, pazite ovo, naći BLOGERA za nastup na književnoj večeri.

Čića mića priča iz brodića



U brodiću koji se ljuljao kroz Limski kanal su svi pijuckali te proporcionalno pijuckanju bili veseli. Ja sam Bookaletu ispitivala o svim Istarskim čudnovatim bićima, legendama, štrigama, morama, urocima, Juri Grandi i preostalim cool blogerima.
Nakon čega se postavilo ključno i osnovno blogersko pitanje:
Je li Slaven stvarno peder?

Pošto su sva prava pitanja trebaju ostati neodgovorena nisam ni dobila odgovor od Marčeline da li je pravo prve noći obavezno ili opcionalno.
Ponekad ljudi koji znaju sve bitno ne znaju osnovno. Pohvalio nam se tako Babl kako je na jednoj SF književnoj večeri upitao: A što to znači 42? Mislim da Bookaleta to nije od šoka uspio niti zapisat u svoj notes. Ako ste razumijeli u čemu je fora, na pola ste puta. I valjda je jasno do čega.

Marčelina i njeni biseri

Jesmo li u Istri?
Jesmo li na autoputu?
Kako doći do izlaza od hotela?
Di san ostavila ključ od hotela?
Ili onu mobitel konverzaciju:
M: Čekam te u kafiću na rivi, di si?
Ja: Mi svi tebe čekamo u Ladonji, na brdu!
M: Ima bit da ste vi nešto falili, da se niste izgubili?


Babl

Najviše vremena smo proveli sa njim i njegovom boljom polovicom. Nije samo stvar šta nas dvije možemo puno pričat nego je stvar u tome da i oni mogu puno slušat.
Nisam uspjela odrediti da li je čovjek više ozbiljnjak ili zajebant, to prepuštam vama da izvučete komentarima na njegovih 5-6 blogova.

Vrsar, Rovinj i Bale





U Vrsaru sam se našetala pošteno jer je Marčelina često gubila sebe, ključeve, torbe pa čak i mobitele tako da sam bila u neprestanoj potrazi za izgubljenim u Istri. Jedno popodne (da ne kažem prvu noć) sam ostala sama pa sam otišla u istraživanje gdje sam uživala u vožnji Istrom i šetnji Rovinjem. Bale su nam pokazali Babl i njegova žena tako da sam se tu totalno opustila u vožnji i zelenilu Istre. Tamo sam u ugodnom društvu i među jako starim zgradama sjedila u jedno blago sunčano popodne i slušala glazbu i pila kavu pomislila da je Istra stvarno čarobna što i piše u ovim fantasy pričama koje mi je poklonio Bookaleta.

Poraz ili pobjeda

Otišla sam u Vrsar sa strahom da će društvo iz obaveznog dijela programa na kojem moja prijateljica mora sudjelovati biti ozbiljni književnici koji sebe doživljavaju preozbiljno te je za pretpostavit da uništavaju svaku zabavu. Zato sam ponijela dvije boce sa nacrtanim magarčićem i rekla sebi ako ih ne vratim prazne sa sobom u Split da je to velik poraz. Međutim, toliko smo se družili uz pijuckanje sa Bablom i ostalima da smo u apartman dolazili u kasne noćne sate i momentalno padali u san. Eto toliko vam je ta književnost bila dobra.



Kratak update o piscima:
Drago Glamuzina koji je bio gost prve večeri, je mnogo pomogao mom planinarskom društvu da nam monografija ugleda svijetlo dana. Naš vrhunski alpinist I.R. hvali sve njegove knjige.
Pero Kvesić je za Milanu Vlaović rekao da neki kritičari još više hvale njenu knjigu privatno nego javno.




Post je objavljen 27.06.2009. u 20:30 sati.