Marketing
iiiiii... sayonara!
18. dan utorak 20.4. - 4. dan zatočeništva
Danas smo planirali napraviti 90 minutnu šetnju po Shibuyi kao što piše u knjižici o Tokyu koju nosimo sa sobom. Dobro je počelo, a onda je počela padati kiša. Pa smo prvo pojeli palačinke. Onda smo zapeli u neki dućan s tenisicama. I tamo sam vidio zgodne adidaske i odlučio si ih kupiti. S obzirom na težinu kofera, stare tenisice ću baciti u smeće. Kaj se može. (na kraju smo sve spasili :) )
Onda smo malo pješačili po kiši pa nam je dosadilo pa smo ušli u zgradu koja liči na raketu i ima Disney store koji je jako slatko uređen. Stvarno Kawaii. Pa smo išli prema Dogen Zaki i uočili mjesto koje prodaje beans burger pa smo to morali pojesti. Uglavnom, šetnja je manje više neuspješno završila, pa smo krenuli u onaj Forum na Yurakuchou.
Forum je veličanstven. Ta krovna konstrukcija mi nikako nije jasna, zašto je to tako napravljeno. Otišli smo liftom na vrh pa se prošetali mostićima prema dnu, stvarno veličanstveno. U ovom Japanu sam se zaista nagledao fascinantne arhitekture. Nakon toga nam je bilo svega dosta pa smo odlučili natrag u hotel visit malo na netu i pratiti razvoj vulkanskog oblaka. Nije ni loše u ovom Japanu, samo kad bi još znali kad ćemo doma?
19. dan srijeda 21.4. - 5. dan zatočeništva
Danas smo se napokon malo opustili i ne visili toliko na netu i razmišljali hoćemo li ikada doma.
S obzirom na to da je arhitektura u Japanu očito naišla na jako plodno tlo, za danas je Lo pripremila mali program nazvan "Putevima Kenza Tangea". To je arhitekt koji je napravio zgradu gradske uprave u Tokiju i zgradu Fuji TV, pa smo odlučili pogledati još neka njegova djela. Prvo na redu je Katedrala sv. Marije. Čudesno zdanje. Vani je pakleno vruće pa nam hladni zidove katedralu pružaju utjehu. Neko vrijeme pokušavamo to uslikati, ali to je pretežak zalogaj.
Nakon toga odlazimo vidjeti zgradu Sogetso koju je isto projektirao Tange. Nije mi sad nešto posebna. Nakon toga smo pogledali Hanae Mori zgradu, također od Tangea, koja je simpatična za vidjeti jer je nekako totalno ispremiješanih volumena, a građevna jedinica je uvijek nekakva kocka. To je bilo to što se tiče Tangea, pa smo krenuli dalje do zgrade Prade koja ima jako neobičnu fasadu s ispupčenim staklima. Nakon toga smo potražili tehnički faks također u Aoyami koji je zgrada u obliku ogromnog robota. Tak nekaj ima samo u Japanu, čini mi se.
Nakon razgledavanja japanske arhitekture odlučili smo otići u Daikanyamu koja je kao neki slatki i simpatičan kvart. I stvarno malo liči na Pacific Palisades i kvartove gdje se snima serija "Curb your enthusiasm".
Nakon svega, u vlaku je vagonom prošetao japanac visok nekih 2 metra i deset. Izgledao mi je malo pohabano i kao da je beskućnik, ali zaključio sam da nije nego da samo ima ogromne probleme s pronalaženjem odjeće. Čovjek vjerojatno žica ribare da mu daju stara jedra da si može sašit košulju. Na kraju sam u hotelskoj sobi istraživao zašto japanci u narodnoj nošnji nose prekratke (premale) natikače. Saznao sam sljedeće: ako su prekratke to se smatra Iki "šik", tako da svim otmjeno odjevanim japancima koji nose kimono pete vise iz onih njihovih natikača.
Iz hotela zovem hrvatsku Lufthansu jer smo kopajući po netu vidjeli da se može bukirati let iz Minhena za Zagreb (doslvno smo išli vidjeti da li se recimo evo sada možemo kupiti karta) i da bi si možda mogli bukirati let skroz do Zagreba. I stvarno, vidi čuda, nismo imali nikakvih problema s bukingom. Ali ipak se pitam kaj im nije bilo zgodno obavijestiti me da imam let za doma koji sam već unaprijed ionako uredno platio. Mislim da su đubrad. Da, jesu, đubrad su.
20. dan četvrtak 22.4. - 6. dan zatočeništva
Današnji plan je krajnje neambiciozan. Kupiti sunačane naočale koje su se Lo svidjele i otić nešto pojest i možda u muzej u Ueno parku. Pada pljusak, pravi potop. Odustajemo od traženja restorana na Uenu i na žalost odustajemo i od odlaska u muzej jer tko će šljapkat po ovakvoj nenormalnoj kiši. Odlazimo u Shibuyu gdje opet jedemo beans burger. Pokraj burgera je radnja koja prodaje Veggie pizzu. Imaju dvije vrste Veggie pizze - sa špekom i s piletinom. 'Em ti Japance. Po groznoj kiši sklanjamo se u Tokyu Hands. Opet se šokiramo pronađenim izlošcima i kupujemo napravu koja radi kuglice od voća. Po ovakvoj kišurini zaista nema smisla šetkarat po gradu iako nam je zadnji dan (da li? već smo se dva puta 'opraštali' od hotela...) pa se vraćamo u hotel. Posuđujemo vagu na recepciji i pakiramo kofere. Zajednička težina 39.4 Kg, od dozvoljenih 40.
21. dan petak 23.4. - odlazak kući
Fala bogu, na aerodromu je sve funkcioniralo, kupili smo suvenira, poletili, pogledali par filmova, pojeli par obroka, sletili u Minken. U Minkenu opet tortura na security checku. Recimo samo da su nam snimali unutrašnjost kolača od banana. Mislim da im je kombinacija s jagodama bila sumnjiva. Let propelercem do Zagreba je trajao kratko i evo opet smo tu živi i zdravi. J..o vulkan!
Za kraj će o Japanu slika reći više od tisuću riječi:
Post je objavljen 27.06.2010. u 01:47 sati.