Marketing
Stoka sitnog zuba
Ma šta sitnog, bez zuba. Ovaj post bi trebao u kategoriju „vjerovali ili ne“, vidjet ćete i zašto. Ali krenimo redom.
Naime, imamo vikendicu u Turopolju. Ništa posebno, do prije par godina je tamo bio vinograd koji smo počupali, jer je doslovce tudum rastao, nismo imali neke koristi od njega. Prve godine smo radili vino u kombinaciji sa još nekim grožđem koje je bilo bolje, pa je vino čak ispalo i ok. Ali ne bih znala, tada se još nisam prepuštala dionizovskim užitcima. Nakon toga je služio isključivo za rakiju, i to više iz zafrkancije, gušta i za podijeliti okolo, nego što je imalo nekog konkretnog efekta nama doma. Mi svi vino volimo 
.
E sad, prvi put se neugodno iskustvo dogodilo pretprošle godine kada smo planirali obaviti zadnju berbu i onda počupati lozu. I cijele godine se tamo kosila trava i sve to skupa održavalo, da bismo u vrijeme berbe nadobudno došli s vrećama pobrati grožđe, a netko ga je već pobrao! Da, dobro ste pročitali, neka stoka usrana je došla s namjerom da pobere cijeli vinograd. Oni su pokrali SVO grožđe, sve do zadnjeg grozda! 
Ne da nismo mogli vjerovat, nego smo u šoku i dan danas kada se toga sjetimo. Ogradu tada nismo stavljali jer gotovo nitko tamo nema ogradu i nije nam bilo niti u peti da bi netko došao i pobrao cijeli vinograd.
I povadismo mi te trsove, jer planiramo tamo neku mini vikendicu napravit i držati vrt. Budući da je izgradnja u predpripremnoj fazi, ganjanja građevinske dozvole, birokracije i svega skupa, da ne čekamo bezveze posadili smo povrtnjak. Onako iz gušta. Više nas košta nego što imamo koristi od njega, ali jebemu, veseli nas. Veseli nas otići tamo u prirodu i među zelenilo malo okopavati. Veseli nas jesti ono što smo sami posadili i brinuli se o tome. Mama najviše uživa otići tamo jer se ubija od posla svaki dan, radi jako puno i veliki joj je gušt otići nekoliko puta tjedno do vikendice da si malo glavu odmori od svakodnevnih sranja.
I naravno da čovjek poludi kada mu netko doslovce pobere plodove vlastitog truda. Prije dva tjedna kada sam bila tamo neka Seljačina je malo šetala po vrtu i čupala gladiole koje smo posadili uz rub, a one koje nije mogao isčupati sa korijenom da sebi presadi je samo uništio i bacio sa strane 
. Bila sam bijesna, ali vrhunac je bio danas. Mama i tata su otišli tamo i netko je povadio svu salatu koju su oni danas planirali pobrati. Dakle ne jednu ili dvije glavice, nego sve. Cijeli red salate (oko dvanaestak glavica). Došao je Kreten sa nožem i sve povadio. Dakle sa namjerom, sa jebenom namjerom da ukrade. Bijesni smo, svi od reda 
. Ne znamo tko je od kretenoidnih susjeda to napravio, zato što ne možeš nikoga direktno optužiti, ali netko od tamo jest, jer sigurno se nije nitko iz Zagreba odvezao tamo da pokrade naš vrt.
U procesu smo postavljanja ograde, budući da starci imaju jako puno posla trenutno, ovo je usput, nije bilo žurbe. Ali sada će ogradu napraviti do kraja već idući tjedan.
Ne kradi. To je jedna od Božjih zapovjedi. A mi smo katolički narod, prodajemo se kao takav. I ne razumijem, da živim još 500 godina, ne razumijem kako u nečijem mentalnom sklopu može biti takvih ideja – da ode i da drugome krade iz vrta. Bijesna sam, jer možda je sitnica, ali nama te sitnice puno znače. Jer nas naprosto vesele. I onda dođe neka Kretenčina koja ti zgazi veselje.
E pa Kretenčino, ja tebi lijepo, i katolički iz svega srca želim da se udaviš u toj prokletoj salati. Amen!
Post je objavljen 26.06.2010. u 17:53 sati.