nemoguće
oproštaj uvijek znači sjećanje
sutra se u očima prepoznaje
uvijek neki trag duboko ostaje
dlan tijelo livada stih
miris lipe u vjetru
u predvečerje mjesec na obzoru
šetnja nasipom u ponoć
sjene iza nas ostaju
rijeka i dalje prolazi
nemoguće
u nama srcu usnama