photo by rU
Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.
Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,
al valcer poče...
I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.
(Enes Kišević)
... a Lipanj se bliži kraju ...
... uz ljubavni ples zlatnih ribica u mojim vrtnim jezercima ...