I tako eto nama polako kraja mjeseca… Da, znam, nisam pisao stoljećima, već ste se počeli pitati gdje sam, jesam li dobro, jesam li se konačno skrasio, izrodio djecu i napustio faks kako bi mogao naći potplaćeni posao, samo da bih mogao priuštiti pelene, cigare ženi i koku sebi… Ne, nisam. Još uvijek sam tu, još se uvijek trudim natjerati sam sebe učiti (ponekad i uspijem) i još uvijek ne znam „možemo li prijeći prokletu rijeku“. :)
No, što li se izdogađalo? Pa, teta Zlica (i ostali koji tako napeto pratite moje kolokvije i ispite kao da se radi o kakvoj niskobudžetnoj verziji Big Brothera) će biti oduševljena kada čuje da sam se uspio riješiti biogeografije preko kolokvija i da imam 4. Također sam uspio proći apsolutno svaki kolokvij iz fiziologije bilja i da moram samo na usmeni (svi moraju na usmeni, kad-tad). Ostalo što je ostalo je bzvz i ne vidim nikakve probleme oko njihova polaganja, osim možda anatomije čovjeka, no ona nije problematična za učit (jer tamo nemaš što shvatit, samo treba sjest i naštrebat sve dijelove, hehehe).
Možda bi vas također zanimalo da sam uspio spustiti kilažu na dvije znamenke, što me je poprilično iznenadilo jer nisam očekivao da ću se približiti rujanskom cilju već u lipnju (a mogao bih ga dostići već krajem srpnja). Čvrsto sam odlučio ne odustati od kickboxinga i ove zanimljive prehrane koja se temelji na „NEMOJ to jesti jer znaš da ti ne treba“.
Tri su razloga zašto sam zapeo za weight loss (opet) no i zašto sam uvjeren da ću ovaj put apsolutno uspjeti i zadržati postignuto.
Prvo je zdravlje. Stvarno. Šećer mi je bio (odavno već) na samoj gornjoj granici i to me je neopisivo nerviralo. Ne znam kakav je sad ali vjerujem da nije kritično jer stvarno pazim što radim. Najviše me iznenađuje činjenica što u ormariću stoji ogromna tegla Nutelle koju samo Ulfuz otvara i jede (do sada sam valjda u nju u zavirio tri puta i to po toliko malo da bi i ptici u oko stalo), a ja je tako hladnokrvno ignoriram da je to zabrinjavajuće. Pa to je ČOKOLADA, za boga miloga, to ne može boraviti sa mnom u istoj prostoriji i biti nepojedeno! Ili ipak može? Osim šećera, imao sam „problema“ i s uratima i prijetio mi je prokleti giht.
Drugo je garderoba. Ne biste vjerovali ali ide mi na cirus što svako malo ne mogu ući i odjeću koji sam prije nekoliko mjeseci mogao nonšalantno obući. Hlača koje su mi prevelike te hlača koje su mi premale imam na bacanje i čini mi se kao da svaku sezonu moram kupovati kompletno novu odjeću jer u ništa od prije ne mogu ući (ili je ogromno). Imam više odjeće u koju ne mogu, nego koja je prevelika, a to nije dobar znak. I zato sada padam… :) I mislim da će novčanik moga pretka biti sretan…
Treći razlog je veoma površan i estetski. Želim ljepše izgledati. Sebi. I drugima. Da, znam i slažem se, izgled nije bitan ali ipak jest malo. Ajde priznajte… Priznajte da, kada imate ovu ili onu fantaziju (iz bilo kojeg razloga) koja uključuje barem jednu osobu veoma nimalo odjevenu i koja radi vama sve i svašta u vašoj glavi, sigurno ne zamišljate susjeda od 145 kila s osam pivskih trbuha i četiri podbratka nego si zamislite nekog malog Hondicu (danas sam gledao kako mali Honda zabija za Japan jedan veoma sladak gol) ili pak nekakvu drop dead gorgeus glumicu ili nešto treće… Zar ne? Budite iskreni… :D
Upravo zato, jer je fizičko ono što prvo primijetite na čovjeku kada ga upoznajete (jer nikome na čelu ne piše da ima velikodušno srce, romantičnu dušu i da je ekološki osviješten), lijepo je oglašavati se prigodno. Mislim, nemojte misliti da ste plitki ako stvarno ponekad ljude procjenjujete po izgledu. Niste, to je jednostavno evolucijski tako i nemamo se čega sramiti, to nas ne čini površnima i maloumnima. :D Naravno, ipak smo ti prokleti ljudi pa ono mentalno tj. duhovno tj. apstraktno prevlada (u velikoj većini slučajeva), a izgled postane manje važan ili nevažan no inicijalnih nekoliko sekundi je dovoljno (znanstveno dokazano, barem što se muškaraca tiče) da se samo na temelju izgleda netko odluči za da ili ne. :) Nije li naš mozak predivan? :)
Uglavnom, nije mi namjera dospjeti na naslovnicu Men's Healtha (gee, kako je to dosadan časopis, prelistao sam ga nekidan u Profila) nego jednostavno izgledati bolje i osjećati se zdravije. :)
No dosta o meni, ajmo malo o mom autu… Jeste li primijetili da su sindikati skupili pun cirus potpisa i da je sada samo na vražjoj državi da organizira referendum. I dok teta Jaca vrišti kako para nema (170 mil. kuna) za provedbu referenduma (kao da ćemo zlatnim olovkama zaokruživati po srebrenom papiru da ili ne) i baca blatnjavu loptu na sindikaliste i ucjenjuje ih, govoreći da će si sami morati platiti svoj vražji referendum (đe li ih je samo đavo tjero da gnjave državu time u ovako nedoba), tata Šeks i barba Luka su napravili strahovit gaf (i za manje su ljudi tijekom povijesti bez glava ostajali) i razvlastili Ustavni sud glede (hvala na predivnoj riječi, tata Tuđman) procjene ustavnosti referenduma i provjere potpisa, a prikladno zaboravili ovlastiti nekoga drugoga, tako da trenutno u državi nema niti jedne osobe ili institucije koja može reći „ok, zahtjevi za referendum su valjani, raspiši“. Ma divne li države, mati moja… Da postoji Oskar za naj kretenačko-zločinačku vladu svijeta, naša bi pobrala po jednog iz svake kategorije… :)
Ah, obožavam Hrvatsku. Stvarno… Pitam se što li se još u ovoj predivnoj zemlji mora dogoditi da se narod probudi? Vjerojatno ništa. Čak i da nas porobe u onom pravom smislu ropstva (piramide i sl.), naš narod bi ostao submisivan i pasivan i govorio bi da je moglo bit i gore, da su nas mogli pobit… Da nas i pobiju, duhovi naših Hrvata bi se vratili i rekli da je moglo bit i gore, mogli su nas ostavit na životu. Semper catatonicus. :) „Blago nama djecama, što smo tako mali, zdravi smo i veseli, ništa nam ne faaaaaaliiiiii“
Post je objavljen 24.06.2010. u 23:22 sati.