Nema toga što Vesper nebi mogla podnijeti. Ona uvijek ide naprijed, bez obzira na loše uspomene koje joj često naviru na oči, ili je zateknu u snu. Vesper može podnijeti sve što se događa, može pronaći put, svoju malu oazu sreće i nade, svoj mali vrtlog energije, svoju malu elektranu. Vesper mogu neke stvari razočarati, ali ništa je više ne može srušiti ili natjerati da se zatvori u 4 zida. Ona će se odjenuti, ići naprijed, kako god bilo. I neće očekivati najgore, kao prije, kad joj je svako jutro počelo nesvjesno ili sa strahom u kostima. Odsad ona živi u svome svijetu, doista u svome, jer zna da pukim promatranjem ne može napraviti koliko vlastitom pozitivom. I nije ju briga tko će joj i hoće li joj tko govoriti iza leđa i kakvu će sliku netko skrojiti u svom umu, ako je misli stvoriti na temelju predrasuda. Odsad Vesper živi svoj život. Još jače.
Post je objavljen 24.06.2010. u 14:54 sati.