plivač u svim vodama
Ja sam duboko razočarana. Iako je opće poznato koliko sam udivljena tim oblikom umjetnosti i tom idejom - baš nitko, ama baš nitko u ovih tjedan dana nije mi dojavio, došapnuo, došpijao, doblogizirao da je u svijetu osnovan - prvi muški tim za sinkronizirano plivanje!
Pa kamo to ovaj blog.hr ide?!
Ako sam blog.hr otkad zna za sebe ne funkcionira kako spada, barem je paralelna linija anonimnih prijateljskih dojava, špijanja, ogovaranja, ulizivanja, dogovaranja, zakučastih planiranja, tračibabaniranja i tračididaniranja uvijek na blogu funkcionirala – besprijekorno!
Netko s almost-desne strane prdne - odmah mi dotrči neka tr(a)čibaba sa friškim tračom.
Netko s dabl-O-live strane zakašlje - eto i tr(a)čidide s tom informacijom.
Netko se s nekim pokefa, počerupa, poleti perje - eto odmah usijanja na špijunskim linijama, ko je šta reka, šta je ko mislija, ko koga mrzi, ko koga gadi bla bla bla bla blaaaaaaaa… ogovarački ping-pong svijesti i nesvijesti do besvijesti.
Kao ova dva mulca na Wimbledonu, prebacuju lopticu tamo-vamo preko mreže devet sati u dva dana! Ej ljudi, devet sati u dva dana tamo-vamo! I nitko nije skužio da su dečki u međuvremenu prestali igrati jedan protiv drugoga, nego sada igraju kontra sudaca i publike - kužite vi to? Oni sada igraju protiv nas budalaša koji ih gledamo, jer to više nije teniski meč – to je postao meč izdržljivosti, meč u kojem je pitanje tko će više izdržati, oni, suci ili publika, ahahahahahaha…
…a danas je treći dan.
E tako vam je i s ovim blog trač-dojavljivačima, tračašima, potkurjašima, svađalicama i svađašima etc. Čim negdje plane novi sukob, nova pojava, nova trvenja, čim negdje u ovu blog-baruštinu bućne kakav novi kamenčić koncentrično šireći valove, eto brže-bolje na njima dosurfa neki brižni dežurni u pravilu anonimni špijun koji sav od žurbe zajapuren veli: Joj znaš šta je bilo, znaš ko te spomenija, ja ću prvi tebi reć ali ti pliz-pliz nemoj nikome reć (a u sebi misli - pusti mene da ja svima kažem i daj mi materijala da kažem još)!
Ahahahahahahhaha ma koji su to prozirni likovi ljudi moji, koja huškačka vrtićijada, da oni samo znaju koliko mi ta gnjusna pojava malo znači i ne znači ništa, ne bi ni pomislili kod mene prijateljski navraćat. Jer mene živo boli đon. Odbijam trač-špijune, dobronamjerne dojave, lajone i lajonce, kao kravlja govanca o blatobran, kao muve o šoferšajbu, kao nešto nevjerojatno gadljivo, kukavičko i bijedno nevrijedno pažnje. Jer kad ja nekome šta imam reć ili netko meni ima šta reć, onda ga zovem osobno da mu to rečem u facu ili da on meni osobno kaže u facu, obraćam mu se direktno, ništa ispod žita ništa ispod kukolja, jer meni nikakav dojavljivački posrednik - ne treba. Ma dođi prijatelju - ja te čekam Tako se to radi.
Ali da mi nitko u ovoj savršeno funkcionalnoj bari dojavljivanja nije bio u stanju javiti za moje toliko željene i sanjane sin-kronere (riječnik: oni koji se sinkronizirano kroniraju za šankom)… e to stvarno ne razumim
Blog špijuni, lajone, tračibabe i tračidide, vi tračeri sviju vela - duboko ste me razočarali i iznevjerili, tako da znate, sram vas bilo, fuj!
I normalno da će se više prolaznika uhvatit na ovakav naslov nego na naslov ´ovo je post o sinhroniziranom/sinkroniziranom plivanju`. Kod nas izgleda svaki trač ima svog dojavljivača, a dobra-pozitivna-plemenita vijest ko´ siromašak – nigdje nikoga da je proširi. Za posvađat se zna svatko, a za dobru akciju malo tko. To je tako kad se loša vijest širi brzinom munje, a dobra za njom kaska ko dobri Isus Spasitelj na magarčiću.
Pa hebenti onda takvu antipozitivističku umreženost.