upravo sam se vratio s inmusica i doma me docekao jedan ogroman, preveliki plus. moj bivsi i sadasnji cimer, dva covjeka s velikim ch, spavaju jedan pored drugog, jedan na kaucu, drugi, samo malo nize, na madracu. i hrchu kao becki djecaci - savrsen ritam, intonacija, melodija. nema li ljepseg, pitam se, nego vidjeti dva prijatelja kako suradjuju i skupljaju pluseve cak i snu. a i ja cu, cini se, morati zahrkati i postati dio te savrsene remetinecke simfonije.
vaki
Post je objavljen 24.06.2010. u 05:48 sati.