J.J. Thomson je 1897. godine došao do otkrića da je elektron subatomska čestica, tijekom eksperimenata provođenih u laboratoriju Cavendish na Sveučilištu u Cambridgeu. Tijekom ovih eksperimenata je proučavao katodne cijevi (eng. CRT - Cathode Ray Tube), zatvorene staklene cilindre u kojima su dvije elektrode razdvojene vakuumom. Kada se preko elektroda narine napon stvaraju se katodne zrake, što uzrokuje sjaj cijevi. Thomson je eksperimentima otkrio da se negativni naboj nije mogao odvojiti od katodnih zraka utjecajem magnetizma, ali da se zrakama može mijenjati putanja kroz utjecaj elektromagnetskog polja. Thomson je zaključio da su te zrake, umjesto od elektromagnetskih valova, sastavljene od negativno nabijenih čestica (eng. "corpuscles"). Izmjerio je omjer njihove mase i naboja i saznao da je preko tisuću puta manji od omjera naboja i mase iona vodika, što je upućivalo da su to ili vrlo snažno nabijene čestice - ili da su masom vrlo malene. Kasniji eksperimenti drugih znanstvenika potvrdili su potonji zaključak vrlo malene mase, budući da je omjer mase i naboja bio neovisan o izboru materijala katode i vrsti plina u cijevi (ukoliko vakuum zamijenimo plinom). Sve ovo dovelo je Thomsona do zaključka da su rezultirajuće negativno nabijene čestice u potpunosti neovisne o svim materijalima - da su [[fundamentalna čestica|fundamentalne], odnosno elementarne čestice.
Post je objavljen 24.06.2010. u 05:13 sati.