Jednom bijaše dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu je dao vrecu eksera i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom zakuca jedan ekser u ogradu.
Prvog dana dječak je zakucao 37 (ili čak i više) eksera na ogradu.
Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je nauýio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu. I tako je došao dan da tokom cijelog dana nije ni jednom pobjesnio.
Rekao je to svom ocu, a otac mu reče da svakog dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa po jedan ekser.
Dani su prolazili i jednog dana dječak je bio u stanju da svom ocu kaze da je poýupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
-Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda vise nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i poslije toga nije važno koliko si puta rekao da ti je žao, jer rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
(Sa foruma "plava laguna")
Post je objavljen 23.06.2010. u 23:15 sati.