I dok pas mirno spava pored mene, osjećam se kao da sam se vratila u prošlost. onu staru, nevinu, možda i dosadnjikavu prošlost od koje sam vječito bježala. Je li to uspjeh/neuspjeh, sam Bog zna. Ja pojma nemam.
Osjećam se dosta drugačije i čudno. Mislim da je to zbog toga što mi se bliži dan D s velikim D. Posljednja godina 'mladosti'. Imam feeling da ću postati stara i ogorčena nad samom sobom... čak ni kontemplacija o botoksu ne pomaže.
Spremanje kofera - light. Hmmm, how yes no pogotovo ako se zna da idem u Dubrovnik. Dosada me redovito iznenadila neka oluja, pa i ona snježna (da, u Dubrovniku) znači moram ponjeti nešto toplo. Ako padne kiša, a gledajuć Stradun ovih dana nije rečeno da se i to neće desiti, trebaju mi i neke zatvorene cipele. To je već pun kofer....ehhhh..ne ide to tako...
Da li vam se ikad desilo da ozbiljno kontemplirate o stvarima koje su dijelom vaših života. Da li vam neki ljudi ili događaji nikad nisu dopuštali da idete naprijed. Da li ste se osjećali prevareno, izdano čak i kada ste u stanju lijevu ruku u vatru bili dati - da ste baš vi u pravu.
Da li ste se ikad da imate big L na čelu???
Post je objavljen 23.06.2010. u 23:09 sati.