Zar jedno ljudsko biće može sakriti toliko osjećaja?
Zar joj je duša tako velika?
Voljela bih samo prodrijeti u tu crnu rupu, da vidim ono "ništa" što ona ima. Nije to ona ljudska radoznalost. Smijem li reći da je to, na neki način, ponuda ? Nudim ti sebe kao skladište osjećaja i ružnih događaja.
Možeš ti to... dovoljno je da izgovoriš nekoliko riječi, da izvadiš nekoliko tih prokletstava iz svoje unutrašnjosti ... i da ih daš meni. Obećajem ti, pazit ću na njih. Znam koliko ti to znači. (Koliko čovjeku može značiti ona mračna strana njegova života?)
Iz te crne rupe
izvuci kap - dvije sebe.
Pruži ih u šaci,
tako da stranci ne zure u tvoj svijet
Ostavi tek mali otvor
za moje oko.
Nježne su mi ruke,
bit će to kao da si
na meko perje stavila srce.
Ne, ja neću pružati svoje ruke nikome
To će biti - tvoj svijet u mom svijetu,
da, bit će to jedan dio tebe, u meni.
Post je objavljen 22.06.2010. u 22:37 sati.