Bura osjećaja navire
od dubina do vrhunaca
suze do osmijeha
isprekidani dahovi do spokoja
Kovitlanje vjetra
naborima duše
što se iz nutarnjeg
preobražava u vanjsko
toplo u hladno
mračno u svijetlo
slobodno u zaustavljeno
poput podivljalog vira
koji brzim valima
brusi kamenje
zadnjim ih dahom
ostavlja na obali
da u pijesku ugledaju
sunce
Ljiljana Katić, 6.6.2010.
Post je objavljen 22.06.2010. u 15:09 sati.