Dugo sam se vremena mučila objašnjenjem jedne od najpoznatijih bajki i njenom poukom.
Prije dvije godine počela sam čak pisati i alternativnu verziju iste za blogerski paralelni slalom, koji još uvijek postoji na mojem izvornom blogu (ednevnik). Blogeri su se medju sobom dogovorili svakoga tjedna u isto vrijeme (na minutu i sekundu) objaviti priču sa zadanom temom/naslovom. Priče smo potom medjusobno komentirali, pobjednička je priča ona sa najviše komentara. Dužnost je autora koji »zmaga« objaviti novi naslov, te voditi slijedeći krug.
Tema za taj krug bila je napisati svoju verziju neke od znanih priča za djecu iz perspektive nekog od sporednih likova, dijelova namještaja, šalice iz ormara i slično.
Objavila sam tada neslužbenu verziju dogadjaja svima znane bajkice o djevojci bijelog tena i kose crne kao ebanovina, koja se druži sa 7 čudnovatih i blentavih bića živućih u šumi.
Snjeguljica mi je oduvijek bila sumnjiva, pa sam krenula istraživati motive maćehe za mučke napade na nju. Na kraju sam saznala i drugu stranu medalje.
Maćeha je samo jedna od žrtava krize srednjih godina, potencirane činjenicom da je ljepota prolazna a ružnoća ostaje.
Ove priče zapravo nikada ne bi ni bilo da je u to vrijeme ordinirao Siniša Glumičić i nesretnoj ženi isisao celulit, nafilao usnice i ispeglao bore.
A jebiga, kao što neki kažu, u životu je bolje roditi se bez qrca, nego bez sreće.
A kod sirote mećehe ni jednog ni drugog.
I di neće popizdit (premijerka).
Nego, priča o maćehi trebala je zapravo biti priča o izuvenom mačku.
Bez čizama.
Njegovu sam pravu verziju počela pisati nekoliko puta i svaki put odustala.
Svaki mi je put falilo ono nešto.
Ni dan danas nisam u stanju napisati ga kako spada (studena bi dodala :uzalud ti trud, nikad ni nećeš).
No jutros sam se probudila sa konačnim saznanjem o smislu i poukama spomenute priče.
Još mi uvijek nije jasno čemu služe čizme u priči, ali ne mislim se time više zamarati. Neki fetišizam očito, nemam drugog objašnjenja.
A zna biti i da ga je u pogledu stajlinga savjetovao njegov bratić u trećem koljenu Modni.
Saznat ćemo u Red carpetu.
Dakle, u priči se pojavljuje siromašni i glupavi mlinarov sin, Mačak u čizmama i div.
Ostali su likovi manje više nebitni.
Princeza gore-dolje.
Mladić, ne samo da je siromašan, nego je i krajnje nesnalažljiv i tupav.
Ali…
Ima Mačka.
Pametnog, zabavnog i premazanog svim mastima, koji ga nagovori da se skine gol i pretvara da su ga opljačkali.
A čemu to?
Saznat ćete u pouci priče!
Ajmo dalje…
Div, bogat ali nesretan i jednako tako glup.
Mrzi cijeli svijet.
Nema mačka, ali se pretvori u miša.
I koja je jebena pouka priče?
Ima ih nekoliko, dakle:
Nije važno što si siromašan i glup, važno je da imaš dobrog mačka (a ni petao nije na odmet).
i…
Ni najveće ti bogatstvo neće pomoći, ako ti je mali poput miša.
Post je objavljen 22.06.2010. u 09:36 sati.