Kažu da srcu ne možeš zapovjedati...naređivati koga da voli koga mrzi...kažu da svatko ima svoju sudbinu i ljude na svom putu..one prolazne koje možda mislimo da volimo ali ipak vremenom zaboravimo.....i one koje su zauvijek u srcima.....a Ti..ti si se pojavio u mom srcu onako kao slučajni prolaznik...dan za danom postajao najbolji prijatelj....vjerovala sam ti više nego samoj sebi...govorila mi smo samo prijatelji..ni sama nisam shvaća ni htjela priznati ni sebi ni drugima...da...zavoljela sam te..puno više nego prijatelja....shvatili su to svi i ja i ti....bilo mi je teško priznati..jer nekako to je bilo ne moguće...možda i ne ali tako se činilo..meni!Postao si mi sve,razlog da živim,i naučila sam voljeti...ali kako kažu sve prave ljubavi su tužne...ti me voliš jakoo..ali ne tom ljubavi kao ja tebe...sad je već kasno i jako teško ja sam te zavoljela dovoljno za zauvijek...i dalje si mi sve..i dalje mi značiš previše...ne mogu protiv sebe same..ne mogu..hvala ti što sam barem osjetila i još uvijek osjetim taj osjećaj ljubavi,zaljubljenosti......koji ti daje snage i volje da živiš i boriš se iz dana u dan..hvala ti!
*KAD MI JE BILO TEŠKO,KAD SAM BILA USAMLJENA
KAD SAM BILA TUŽNA I ODSUTNA
TI SI ME ČINIO SRETNOM,TVOJE RIJEČI VRAĆALE U ŽIVOT
KAD SVU SU BILI PROTIV MENE ZNALA SAM DA IMAM TEBE
SADA DA MI DAJU CIJELI SVIJET NA DLANU,NIŠTA MI NIJE VAŽNO
KAO DA NEMAM NIKOGA...JER NEMAM TEBE PORED SEBE*
Post je objavljen 20.06.2010. u 23:26 sati.