Marketing
Portugal od A do Z, 2. dio
L
Lulas - ovo mi je samo jako smiješno. Lulas su na portugalskom lignje.
M
More - nismo posjetili komercijalni portugalski jug, pokrajinu Algarve, gdje je turizam tipa plaža-kupanje-sunčanje najmasovniji. Odabrali smo zapad i atlantsku obalu. Koja je u biti jedna velika, duga pješčana plaža kao u američkim filmovima. Veliki valovi i surferi. Kupanje kakvo poznajemo nemoguće, zbog valova i jakih struja. Preostaje brčkanje do koljena i bježanje od valova, uz hihotanje. Ili pak trčkaranje po pijesku uz rub mora, kao sisojke iz Baywatcha, ali bez slow motiona.
N
Nazare - priobalni gradić s velikom pješčanom plažom, popularno ljetovalište. Navodno najpopularnija portugalska destinacija za doček Nove godine. Izvan sezone ugodno miran i poluprazan. Osim po divnoj obiteljskoj pivnici Casa¸do Santo, u kojoj se za 16 eura mogu dobiti dva oveća brda raznih školjki i butelja crnog vina...
... Nazare ću najviše pamtiti po osebujnim bakicama. Više-manje sve babe furaju specifičnu lokalnu nošnju, koja ima nekoliko varijanti. Iznad pasa naoko se ne razlikuju od naših - pokrivene su, zamotane i imaju maramu. Ispod pasa šok - minjak! Što starija, to kraći! I mogu reći da imaju skroz dobre noge.
Ovo je dnevna varijanta:
Ovo je darkerska varijanta:
A ovo je pak šminkerska varijanta, za privlačenje turista:
O
Oceanario - Lisabonski oceanarij drugi je najveći u Europi i fantastično mjesto. Osim na tanjuru, volim gledati ribe i u vodi. Nakon bijednih jadranskih prčmoljaka s nekoliko kućnih akvarijčića natrpanih tustim oradama (Dubrovnik, Pula, Poreč), ovo je stvarno vrijedilo svih 12 eura. Koncipiran je znalački i sa smislom, ima i prigodan soundtrack, hrpu životinja, objašnjenja, edukativnih sadržaja, ekološki podtekst, aktivnosti za klince...
P
Pluto - Portugal obiluje hrastom plutnjakom pa je i najveći svjetski proizvođač pluta. Kad god otvorite butelju, velika je šansa da je čep upravo iz Portugala. Štoviše, pluto im je i izvozni proizvod broj jedan. No, ne ostaje sve na čepovima. Skužili su da je ovaj izrazito savitljiv, otporan, lagan i nepropustan materijal višestruko iskoristiv pa od njega čak izrađuju predmete za svakodnevnu upotrebu - torbe, cipele, novčanike, remen, kišobrane itd. Nažalost, novčanik mi je bio preskup, iako bih sad bila glavna faca u Zagrebu...
Porto - mislim na piće, ne istoimeni grad. Porto je slatkasto vino, ali sasvim jedinstveno. Iako Portugal ima prastaru vinarsku tradiciju, porto je nastao tek u 17. stoljeću, zahvaljujući Englezima, koji su htjeli lokati vino, ali nisu smjeli trgovati s Francuzima jer su bili u ratu. Kako su s Portugalcima bili frendovi, engleski trgovaci slali su doma ogromne količine vina iz Porta, ali prvo su u bačve ulili malo rakije. Em da ubije prejaku aromu za osjetljivo englesko nepce, em da se vino ne pokvari putem. I tako se dogodio porto, koji je danas geografski zaštićen, proizvodi se isključivo od grožđa iz doline rijeke Douro, a svi proizvođači i podrumi nalaze se u Portu. Ima ga i crnog i bijelog. Fora je u tome da se fermentacija pušta dok alkohol ne dođe do 7%, a onda se naglo prekida dodavanjem petine količine loze. Nefermentirani šećer ono je što porto čini slatkim. Vjerojatno će vas zbuniti mnoštvo oznaka na etiketama, ali stvar je zapravo jednostavna. Ruby je najmlađi (stoji oko 2 godine u bačvama) i najjeftiniji, pun voćnih, mirisnih aroma karakterističnih za mlado vino; tawny je stariji, suši, odležaliji; aged tawny je zreliji tawny, od boljeg grožđa, LBV (late-bottled vintage) radi se od odabranog grožđa i dozrijeva oko pet godina u bačvama; a vintage je najskuplji i najkompleksniji, od najboljeg grožđa iz najboljih godišta, stoji u bačvama bar 2 godine, a onda u boci najmanje 10 godina.
Turizam Porta uvelike se bazira na samom vinu, a svaki proizvođač nudi obilaske podruma i vođene degustacije. Vino porto može se kupiti na svakom koraku, već od 5 eura nadalje, dok je kod nas skupa i rijetka egzotika i bolje je opskrbu obaviti po djutićima svjetskih aerodroma nego u hrvatskim dućanima. Mi smo se odlučili za obilazak podruma Offley:
Čamčići kojima su se prevozile bačve porta:
Otkriće mi je portotonico, idealno ljetno večernje piće: bijeli porto, tonik i led.
Perceves - i dalje mi nije sasvim jasno što je to, biljka ili životinja. Žive u moru, uz atlantsku obalu Portugala, teško ih je uloviti i ronioci pritom i pogibaju. Izgleda odvratno, kao stara kandža otpala s neke morske nemani, ali je prava (i skupa) poslastica. Prepolovi se prstima i isiše. Nešto između školjke i moruzgve, a zapravo nijedno. Okus - esencija mora!
Puževi - iliti caracois. Naravno, nema što Portugalci ne jedu, pa tako i puževe. Došli smo taman kad je počela sezona i lokalni restorani ponosno ističu natpise da drže puževe. Manji su od onih naših i za razliku od Francuza oni ih ne peku nego pirjaju na ulju i začinima. Jedu se kao grickalice uz pivo. Zanimljivi su, čak i fino sočni, ali priznajem da je iskustvo malo bizarno i nije za osjetljive dušice. Trik je ne gledati ih u glavice s ticalima, okicama i ustima.
R
Roštilj - Portugalci roštiljaju često, obilno i znalački. Od mesa do hobotnice i ribe. Kad vidite natpis churrasqueira (pečenjara), znajte da vas čeka vrhunski ispečena strvina. Imam samo dvije riječi: drveni ugljen!
Riba - Malo statistike: Portugal je treća svjetska i prva europska zemlja po potrošnji ribe i imaju je u izobilju. Dakako, i cijene su u skladu s tim, pa si tako svatko može priuštit slastan komad svježe ribe. Mogli bismo svašta naučiti od Portugalaca...
S
Srdele - za srdelnu fetišisticu poput mene, Portugal je sveto mjesto. I što je najbolje, atlantske srdele duplo su veće od naših. Pečene srdele jeftine su i česte kao burek u Zagrebu.
A koliko ih štuju dokazuje činjenica da i grad kite srdelama (povodom fešte za dan Lisabona):
T
Tripice - specijalitet Porta, po kojem su i njegovi stanovnici dobili nadimak Tripeiros. Po naški - filekići. Da ne bi netko pomislio da se radi o spolno prenosivoj bolesti.
V
Vino - Portugal je vinski gigant. Imaju veliku tradiciju, proizvodnju, ugled, količine, izvoz i preko 200 autohtonih sorti. Svega 5-6 isprobanih buteljica nije ni približno dovoljno za upoznavanje s osnovama o portugalskim vinima. I zato smo bili presretni kad smo čuli da postoji divna institucija po imenu Viniportugal te radosno kliknuli "Idemo!"
Viniportugal je, dakle, nešto kao turističko-informativni centar, ali samo za vina. Lijep, reprezentativan prostor u centru Lisabona pun korisnih informacija i materijala. Besplatne interaktivne degustacije! Kako? Svaki tjedan predstavljaju različite regije. Ljubazne mlade tete daju vam da izaberete po tri od ponuđenih vina iz jedne regije. Dobijete ih na kušanje, a uz njih i formular u koji upisujete dojmove, od etikete, oka, nosa, cijene, prikladne hrane itd. Tako da i vinari imaju koristi od vašeg gratis lokanja. Odgovaraju na sva pitanja i jako su susretljivi kad kažete da ste blogerica iz Hrvatske koju posebno zanima vinska tematika.
Eh, da nam je samo desetina toga što radi njihov Viniportugal! Država im je dala samo prostor, a sve drugo financiraju sami vinari i vinska industrija (mali postotak od svake prodane boce), plus ponešto i fondovi Europske unije. I svi sretno žive u simbiozi.
Vinho verde - famozno "zeleno vino", jedan od najtipičnijih proizvoda, s kojim ćete se vjerojatno susresti već u avionu do Portugala. U biti, to je mlado bijelo vino (ima i crno, ali njega radije izbjegnite) - svijetlo, mirisno, cvjetno-citrusno, blago gazirano, kiselkasto. A kako samo klizi onako rosno i ohlađeno kad je vani plus trideset, kao Torvill i Dean na Bolero!
Voda - ovo je moja jedina primjedba na Portugal. Sva voda, i flaširana i ona iz pipe, ima isti gadan i neprobavljiv okus. Čeznut ćete za bocom dobre stare hrvatske vode, pa makar i Vrbanke 3, kao Dinamo za Europom.
Post je objavljen 20.06.2010. u 18:44 sati.