Piše : catwoman
Navodno ta parainstitucija ( nelegitimna, jer nema niti vlastiti Ustav ), zvana EU od svih zemalja pristupnica, prije tog svečanog čina prihvaćanja u svoje okrilje, traži od njihovih građana slobodno izjašnjavanje, tj. odabir o tome žele li da njihova država uđe u tu zajednicu država ili ne, i to putem osobnog izražavanja, izravne demokracije – tzv. referenduma.
Međutim, naša vlada i gotovo svi političari odavno se ponašaju i govore kao da je referendum u Hrvatskoj već proveden, i kao da je njegov rezultat pozitivan u korist tom pristupanju. Naime, kada daju izjave o tome, služe se uvijek i isključivo vremenskim veznikom " kada " ( Hrvatska uđe u EU ), umjesto jedino za to logički prikladnim pogodbenim veznikom " ako ".
Je li to bezobzirno ignoriranje činjenice da se hrvatski građani mogu odlučiti i na suprotan potez, tj. nepristupanje Hrvatske EU , dakle – politika svršenog čina, gdje se unaprijed znaju rezultati glasovanja ( kako je bilo i u Irskoj - forsira se i manipulira, lažiraju podaci dok konačno ne prođe ono što lutkari žele ) ili nevjerojatno izravno drska metoda ispiranja mozga, da se ljudima u podsvijest ubaci prihvaćanje gotovog rješenja, o kojem bi oni sami trebali odlučiti žele li ga prihvatiti ili ne. Ili psihološki rat proizvodnjom malodušnosti i defetizma kod ionako već psihički i financijski preiscrpljenih ljudi, računajući na onu bolesnu narodnu : " veliki su ionako već odlučili ... " ?
Ovo je retoričko pitanje, naravno ... Vjerojatno bi se našlo još motiva koji bi savršeno odgovarali na to pitanje : Zašto se politički sasvim decidirano govori o nečemu što još uopće nije pravno definirano ? Nije li to nešto najapsurdnije što slušamo svakodnevno, a prezentirano nam je kao najnormalnije ?
Iskreno, hvata me jeza kada čujem takve izjave, posebice od strane "najmoćnije" osobe u zemlji.
Zar caru ne bi trebalo konačno reći da je gol ?
Post je objavljen 20.06.2010. u 00:57 sati.