Dan Državnosti 25.6.
Hrvatska zastava
Ponosno istaknimo hrvatski barjak na svojim kućama i zgradama
na DAN DRŽAVNOSTI ,
u petak 25. lipnja 2010. godine
i sa prijateljima okupimo se,
u 10:00 sati
na OLTARU DOMOVINE na Medvedgradu.
S.S. Kranjčević: Moj Dom
Ja domovinu imam;
tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem,
uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve što po njoj gazi,
po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću
sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Ja nosim boštvo ovo
- ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane
pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.
Ah, ništa više nemam;
to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda
vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!
Kroz požar, koji suklja
da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem
već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.
I kralje iznijeh njene
i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore
i šaren-đulistane
I morske vile dah.
... Ja domovinu imam;
tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja
već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba...
a ja je grlim műkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam
i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!
Slobode koji nema
taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša
tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamničkom kutu
ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno
nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!
Sve cvjetno kopno ovo
i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj
tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.
Te kad mi jednom s dušom
po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu,
vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
Post je objavljen 24.06.2010. u 21:15 sati.