Da li je moguce sagledati i izdvojiti ljubav,
da li je uputno iskazivati ljubav drugima
u ovom grubom nepristupačnom okružju
gdje nam se to može spočitati kao slabost.
A, kada bi smo samo iskreno ljubili
jedni druge, život bi postajao iskren,
voljen i oslikan kao u bajci, zato hoću pisati
o ljubavi, neka svi postovi o ljubavi budu
biserje koje tkaje najljepšu ogrlicu.
Neka svaki post bude jedno zrnce ljubavi,
a bit će ih još puno...dovoljno možda,
da Ljubav bude ljubljena...(sv. Franjo), zato
ostavljam blagoslov ljubavi, svima...koji
nastavljaju ovo čitati, i ploviti u bajci ljubavi...
Jednom sva zadivljena ljepotom Majke,
vidjelica Vicka upita majku Mariju;
Gospe, zašto si tako lijepa,,,
uz blagi osmjeh, Gospa je rekla;
lijepa sam jer ljubim,
ako želite biti lijepi, i vi ljubite...
Ljudsko srce teži za ljepotom,
ljepotom koja raste iz ljubavi,
ona ga usrećuje, smiruje, oplemenjuje,
čini boljim i ispunja puninom života.
Ljepota izgrađuje ljudsko srce,
što je razlog da ju svi tražimo...
Ovdje se ne radi o izvanjskoj ljepoti,
radi se o ljepoti koja se očituje
u majčinskoj, očinsko, sestrinskoj,
bratskoj, djetinjoj, prijateljskoj ljubavi,
o ljepoti zajedništva, ljepoti stvorenja,
i ljepoti ljudskog stvaranja.
Majčinska ljubav nema ružnog djeteta,
i sva su djeca zato lijepa i draga,
i svako dijete prihvaća majku kao najljepšu.
Tako je svako ljudsko stvorenje lijepo
tako su svi ljudi lijepi i dostojni ljubavi,
jer su dijeca i onda kada odrastu.
Ali, zašto ima toliko nesretnika,
toliko uvjeta prihvaćanja drugoga,
kada je jasna i očita ljepota svih,
da možemo biti jedni drugima lijepi,
da možemo jedni s drugima biti sretni,
da smo djeca božanske ljubavi.
U našem odnosu i čežnji za ljubavi,
ni godine, ni bolest ni starost,
niti što drugo na ovome svijetu,
ne mogu ugroziti našu ljepotu.
Lijepi smo kao ljubljena djeca,
jer smo ljubljeni od najljepše Majke,
i drugi će nama postajati sve ljepši,
i mi drugima, iz dana u dan,
koliko nam bude sazrijevala ljubav...
Post je objavljen 19.06.2010. u 17:29 sati.