KAO RIJEKA ŠTO SVOJE VALOVE GLEDA,
TAKO TI POSMATRAJ DANE,
NEIZVJESNOG TOKA,
I AKO VIDIŠ DA S NJIMA PROTIČEŠ I TI,
ŠUTI I PRETVARAJ SE DA TO NIJE NIŠTA...
SEDI KRAJ MENE, LIDIJA,
NA OBALU REKE,
JUNI JE MESEC I VRELINA,
RAT VIŠE NIJE DALEKO,
U DALJINI NA PLANINAMA
JE SNEG I SUNCE,
SVUDA JE CVEĆE, DO U NEDOGLED,
BLEDILO DANA BLAGO JE POZLAĆENO.
NEMOJ IMATI NIŠTA U RUKAMA
JER MUDAR JE ONAJ
KO SE ZADOVOLJAVA
PRIZOROM SVETA.
( “Godina smrti Ricarda Reisa”)
"Portugalski pisac Jose Saramago, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998., umro je u petak u 87. godini u svom domu na španjolskom otoku Lanzarote, objavila je njegova obitelj.
Rođen 1922. u selu Azinhaga u siromašnoj seoskoj obitelji, školu je napustio s 12 godina te izučio bravariju, a prvi roman "Terra de pecado" (Zemlja grijeha) objavio je 1947.
Drugi roman "Priručnik slikarstva i kaligrafije" objavio je 19 godina nakon prvijenca, a tek 1982., kad mu je bilo 60 godina, stekao je slavu ljubavnim romanom u sjeni inkvizicije (Sjećanje na samostan).
Bio je član Komunističke partije, tada ilegalne stranke, i 1969. je sudjelovao u Revoluciji karanfila kojom je okončana diktatura u Portugalu.
Djelima na rubu fantazije često je provocirao i suprotstavljao se institucijama, napose Katoličkoj crkvi, zbog čega su ga nazivali europskim Salmanom Rushdijem.
Domovinu je napustio i odselio se na Kanarsko otočje nakon objavljivanja "Evanđelja po Isusu Kristu" 1992. koje je u Portugalu izazvalo skandal.
Bibliju je nazvao "priručnikom lošeg morala punim užasa, incesta, klanja" i "katalogom okrutnosti i najgorih ljudskih osobina".
U šezdeset godina objavio je tridesetak djela, romane i zbirke poezije, eseje i kazališne komade."
(Izvor:Hina)
Post je objavljen 19.06.2010. u 01:35 sati.