"Sve što je stvoreno biva u onom što je stvoreno" - samo jedna jasna misao
"Sve je to sranje", pomisli Seul Klan, vukući Zandru za ruku, prolazeći kroz gomilu koja je skandirala. "Ako izgleda ko riba, smrdi ko riba i kreće se ko riba, onda nije ptica - nego jebena riba", nervozno je razmišljao dok je vukao Zandru kroz sve veću gomilu. "Sva ta svijest i iskustva, samo su prolazne uloge i hrana za podsvijest koja uzima od svjesnog i iskustvenog ono što joj treba i hrani univerzum; istovremeno determinirajući naš napredak. Jebeni organski sklop. Sustav. Organizam koji izmiće svim zakonima logike; naše logike."
Povuće Zandru dublje u masu. Pronalazili su prolaze kroz zbijene redove ljudi. Tjeskobno iskustvo. Gomila se prostirala širinom cijeloga trga i teško da je slučajan promatrač ili turist mogao samo tako prijeći sa jedne strane na drugu, a da pritom ne potroši barem nekoliko sati života. Također, dogovoriti se sa nekim ovdje na trgu, bilo je ravno intelektualnom suicidu. Čista uvreda za mozak. Naravno, Zandra i on dogovorili su se upravo na sredini trga. Zašto, to je znalo samo nebo i Univerzalni Stvaraoc u Ružičastoj Sferi Sedam Energetskih Oblaka. Bilo bi prejednostavno da su se držali uputstava kojima su ih danima obasipavali sa svih medijskih glasila. Samo ispred Seulove kuće, neonska reklama ispisivala je svakoga dana na tisuće frameova o "velikom sukobljavanju dva najveća uma današnjice". Prema Seulu, nisu to bili nikakvi veliki umovi. Bili su to moroni. I upravo zbog tih morona, trg je bio prepun morona koji su došli gledati, slušati i bodriti dva morona koja su bila luđa i više slijepa od cijele mase morona zajedno. Bio je to veliki paradoks, ali Seul je odavno znao da je njegovo vrijeme i njegova sredina, kao i ubroj povjesnih činjenica o prošlim vremenima njegove sredine i tuđih sredina, preglupo da shvati jednu tako jednostavnu stvar kao što je paradoks.
"Ajde mali, lakše malo s klinkom i ne laktari se toliko, jer ćeš dobiti šakom u glavu", vikao je neki brkonja pored njega, dok je pokušavao presjeći liniju ljudskih leševa koji su skandirali u euforiji. Svaki puta kada bi se preko desetaka zvučnika na trgu i okolnim zgradama naglasile pojedine riječi bilo kojeg od sukobljenih kandidata, masa je počela euforično skandirati.
Ne za dugo.Taman između dva skandiranja, oglušujući se na riječi brkatog primata koji je pokušavao neartikulirane prijetnje pretočiti u govor, naravno, ispunjen semantikom na razini poimanja prosječnog neandertalca, Seulu pođe za rukom vertikalno presjeći liniju mase i probiti se do malog praznog prostora oko spomenika Univerzalnom Stvaraocu, koji se u nepravilnim linijama nadvijao iznad spomenika Paloj Galaktičkoj Braći; precima koji su prije stotinu i deset godina suzbili napad prvog Saziva onih malih srebrnih govana iz budućnosti. Prolazeći pored oba spomenika, na brzinu prijeđe rukom preko srca, spojenim kažiprstom i srednjim prstom dotakne vrat a zatim centar čela, odajući ritualnim simbolom poštovanje prema palim braniteljima.
"Kuda sada?", upita Zandra zadihano, vukući ga postepeno za ruku, sve jače i jače, da malo uspori ritam.
"Kroz prolaz do 5-te". Seul se nije ni osvrnuo lijevo ni desno dok su dva pneumatska mopeda projurila na manje od metar od njih.
Užurbano krenu preko male ulice. Tunel se nazirao pred njima. Još jedan pneumatski moped projuri pored njih dok su trudili da što prije okončaju ovu nezakonitu radnju prelaženja preko Zone Žive, gdje vozači vozila ne snose apsolutno nikavu odgovornost za pregažene pješake. Navodno su se mnoge egzekucije provodile upravo u ovakvim zonama, gdje se sve kasnije pripisivalo "nemarnim pješacima koji su prekršili zakon". Napokon, dokopali su se pločnika. Nekoliko promatrača sa lijeve i desne strane nezainteresirano je promatralo njihov samoubilački pokušaj da prijeđu najbržu prometnicu u gradu, očito usretodočeni na udaljenu binu na zapadnom krilu ogromnog trga, slušajući i upijajući svaku riječ protivničkih kandidata.
"Još malo pa 5-ta", Seul se okrene prema djevojci, koja je uplašeno kimnula i dalje ga slijedeći u njegovom sumanitom pohodu prema izlazu. Zakorače u hodnik i udare istoga trena u veliku betonsku prepreku. Tupa bol i iznenađenje bili su prejaki da bi se bilo ko od njih uplašio. Seul povuće Zandru unatrag i izašavši iz hodnika, obriše rukom nos iz kojega je poteklo nekoliko kapi krvi. Zandra je imala više sreće. On je udario u nevidljivi zid. Ona u njega. Njen udarac upoznao je njegovu glavu i nos sa nevidljivim zidom. Zašto je gamad postavila armirani zid i još ga obojila nevidljivom bojom, nije mu bilo jasno. Istog trena, pred njima se stvori ogromna prilika.
"Nema ovdje i nema dalje. Marš natrag", poviče ogromna policajčina u crnom odijelu i srebrnoj kacigi sa pocinčanom zaštitom preko ustiju.
Seul ustuknu i povuće djevojku za sobom. Naprave nekoliko koraka unazad, okrenuvši leđa ogromnoj spodobi. "Ovi pederi u srebrnim čizmama vrijedni su svakog prezira. Zbog njih bi mogao opet preko cijelog trga, samo da ih ne vidim ponovo", okrene se prema djevojci, vičući da nadglasa deranje ona dva debila u zvučnicima.
***
"Već u startu pojavljuje se jedna potpuno nepotrebna stavka koja retrogradno djeluje na sam proces, a to je `čovjekov cilj`", brujao je iz zvučnika glas Oca Saibasa, Prvopomazanika Duhovnog Iskupljenja Svete Crkve Posljednjeg Pomazanja. "Hubbard pokazuje svoj racionalno / pragmatski pristup u negiranju misticizma i bilo koje doktrine i ezoterijske tradicije, te ih banalizira u startu, smatrajući ih za nešto primitivno i `od znanosti prevaziđeno`. To se lijepo vidi u primjeru na koji se način odnosi prema shamanizmu, gdje zdušno ismijava isti, smatrajući ga dijelom praznovjerja i isprazne mistike."
"Oh", sugovornikov glas, glas oca Zabaisa, Oca Svete Dijanetike, zaori se nad trgom. "Bojim se da kolega priča na pamet", blagonaklon smiješak zablista na velikim ekranima, smještenim oko trga. "Mi liječimo ljude, kolega. Naše seanse i više su nego uspješne".
"Pojam `clear` koji zadobija čovjek koji se na seansama / terapijama uspio osloboditi svih `engrama` (bolnih emotivnih i mentalnih trauma koje zadobijaju vlastitu `formu`)", reče Otac Saibas, "označava ništa drugo nego jedan banalan aspekat ezoterijskog stanja `budnosti` ili `potpune osvještenosti`".
"Kolega opet pokazuje koliko je neupućen u samu bit Dijanetike", Otac Zabais gotovo ga prekine. "Sama ezoterija i ostale mistične struje govorile su upravo o onom što je dijanetika kasnije usavršila, i...", zastane, vjerojatno da naglasi svu slavobitnost trenutka, "usudio bih se ustvrditi - dovela do savršenstva".
"Pojam `opažanja` ovdje je također vrlo bitan, jer vuče za sobom ezoterijski obrazac koji su ruski metafizičari i mnogi istočni i zapadni mistici koristili davno prije Hubbarda", odgovori Otac Saibas ravnodušno.
Zagleda se na trenutak u daljinu, te nastavi...
"Pojmovi poput “vraćanja u prošlost” putem raznih osjeta te sjećanja i osjećaja, smatraju se aberativnim ili zastranjujućim, što je potpuno pogrešno. Sve je to stavljeno pod zajedničku sintagmu “engram”, koja označava nešto čega bi se čovjek trebao osloboditi, previđajući ono najbitnije u svemu, da su takozvani engrami nista drugo nego posljedice raznoraznih iskustava koja čovjek treba prolaziti na svom Putu. Da ih ne treba prolaziti, ne bi ih prolazio."
Otac Zabais glasno se nasmije, a otac Saibas nastavi u jednoličnom tonu.
"Razlika izmedju `cleara` i `aberirane` osobe je u stvari ezoterijska razlika izmedju `budnog` i `uspavanog`, samo banalizirana i podvrgnuta pragmatskom obrascu materijalističkog uma. `Dinamika opstanka` nije ništa drugo nego promašena kauzalnost."
"Znate li vi, dragi Oče Saibase, koliko je aberiranih osoba samo u mojoj crkvi postalo clearovima? Nekoliko stotina osoba, dragi moj ignorantni kolego...Nekoliko stotina."
Okrene se prema Ocu Saibasu i napravi teatralnu kretnju rukom, kao da oca Saibasa miče od sebe nekom nevidljivom silom.
"Najlakše je govoriti napamet", reče. "Što je slijedeće? Pozivanje na moral i etiku? Mistificiranje banalnog i banaliziranje mističnog?"
"O samom pojmu `moralnog` Hubbard je bio vrlo izričit kada je pisao o `nametanju moralnih stigmi`, no u zraku uvijek ostaje pitanje distinktnosti etike od samoga pojma moralnog", reče Otac Saibas. “`Supresor opstanka` u cijeloj je prici o `dinamikama` još i najpozitivniji element, istovjetan hermetičkom Načelu Korespodencije, kao i sili reakcije u trećem Newtonovom zakonu dinamike. U svom tom `opstojstvu`, Hubbard čovjeku nameće previse materijalno / fizičkih hipertrofiranih osobina; kao da je to jedina sfera čovjekova postojanja. Hubbardova teorija o našoj `navođenosti` i stvarima koje nas vode na nesvjesnoj razini, vrlo je similarna Moravieffovoj paraboli o putniku, kočiji i kočijasu. Također, Hubbardove `dinamike`, u recimo, hermetičkom Kybalionu su savršeno predočene hermetičkim načelima."
"Kolega", nasmije se Otac Zabais. "Vi ozbiljno brkate babe i žabe."
“`Opstani`, kod Hubbarda je samo posljedicna radnja. Nista vise", reče Saibas.
"Vi to pokušavate staviti Hubbarda u isti koš sa Darwinom, gospodine Saibas?", glas oca Zabaisa odavao je nešto između iznenađenosti, zbunjenosti i čistog cinizma.
"Formula u kojoj je potencijalna vrijednost osobe (PV) jednaka umnošku inteligencije i dinamike (PV = ID), posljedična je tako dugo dok se dinamika ne zamijeni sa empatijom (PV = IE)", reče Saibas. "Hubbardu nedostaje ta empatija. On očito ne zna što je to empatija. Hubbard radi veliku gresku smatrajuci `ja` promatračem i dijelom analitickog uma. `Ja` je samo, iz perspektive onoga sto Hubbard naziva analitičkim umom, iluzorna osobnost. `Promatrač` bi se nalazio u stanju (ili bi sam po sebi bio stanje) gdje se prevazilaze zamke i (prema Hubbardu) `analitičkog uma` i (prema Hubbardu) `reaktivnog uma`. Prevazilaženje somatike samo se po sebi ovdje podrazumijeva (sto je i Hubbard lijepo zaključio)."
"Hm, zbunjuje sama činjenica, koliko ste, dragi moj kolego, spremni ići daleko i ispod pojasa samo da što više smanjite veliku razliku u glasovima", prodorno odgovori Zabais. "Pobijeđujemo vas na Svetim Izborima zadnjih 20 godina, i tako će i ostati, ukoliko se ne opametite i ne počnete raditi na sebi i na vlastitoj Svetoj Stranci. A vama treba puno rada i na sebi i na stranci, dragi moj uvaženi kolega", zastane podigavši ruke, na što mu tisuće glasova pobornika odgovori gromoglasnim uzvikom. Otac Zabais ostavi ruke nekoliko sekundi u zraku a zatim ih spusti. Pogleda Oca Saibasa, pogledom koji je označavao tihu nadmoć. Kao da je Zabais samo posrednik u rukama Milostivog i njegove dobre volje.
"Možete vašim floskulama i demagogijom ispirati umove ljudi koliko želite; tako dugo dok vam isti to dozvoljavaju", reče Saibas hladno, "ali primijetit ćete, dragi kolega, da se bodovni prag daleko pomakao u našu korist. Ljudi nisu glupi, dragi moj i, kako bi vi to rekli: `uvaženi kolego`, tako da svake godine sve više ljudi prelazi na našu stranu, pošto im je dosta ispiranja mozgova i čiste kontrole uma."
"Vi zovete naše birače glupima?!", upita Zabais hineći iznenađenost, okrenuvši se prema kamerama te prema moru ljudskih glava koje su se nazirale ispod svjetala reflektora.
"A vi želite izazvati građanski rat?", Saibas mu vrati odaslanu loptu.
Pogledi su im se sreli na čas, na što Zabais brzo makne glavu te se okrene prema auditoriju. "Tisućljeća rata bila su sasvim dovoljan indikator da se takvo što više nikada ne ponovi. Nikada", prozbori hladnokrvno kroz zube. Zadnji slog uzvrati sa velikom dozom oštrine. Zastane na nekoliko trenutaka, a onda mu pogled najednom postane blag i pokroviteljski. "Izgleda da je rat jedino vama na pameti; zato ga i spominjete. Vaša magija, vaša mistika, vaša ezoterija, vaša sloboda duha....Sve su to samo isprazne priče na papiru koje ne nude apsolutno ništa. Povijest je pokazala da se od pustih priča ne živi. Štoviše, puste priče izazivale su samo nerazumijevanja, neslaganja i ratove. Simbolika interpretirana na bezbrojne načine, samo je udaljavala ljude. Brata od brata. Oca od sina."
"Govorite o povijesti, dragi Zabaise?! Vi i sluge Novog Svjetskog Poretka govorite o povijesti? Vaše metode pranja mozga iznad su svake simbolike?! To kažete?!"
"Naravno da to kažem. I ne samo da kažem. Ja to odgovorno tvrdim. Jedno desetljeće našeg praktikuma i naših metoda izbrisalo je iz ljudskih glava i srdaca, sve ono što je bilo negativno i afektivno. Maknuli smo bol i dali ljudima pravi smisao njihovog života. Ali ne, dragi moj kolega. Ne. Vi bi htjeli stvari vratiti na staro. Vama odgovaraju ratovi. Vama odgovara manipulacija ljudskim duhom."
"Ne znate vi što je to duh jer ga odavno nemate, dragi Oče Zabaise. Nemate ni argumenata za apsolutno ništa. Vaš Hubbard je prije gotovo jednog stoljeća rekao: ´Osposobljavanje analitičkog uma da uzrokuje promjene po želji, kada se dovoljno osposobi da bi to mogao učiniti` (prema Hubbardu). To nije ništa drugo nego ezoterijski omjer “Uma” i “Svijesti”, tj. Svijesti koja je oslobodjena od zamki Uma. Na taj način i sami ezoterijski postulati predočeni kroz new age paradigme prezentirane kroz Neale Donald Walscheve `Razgovore S Bogom` (koji su kasnije prezentirani na banalnoj materijalističkoj razini u `The Secretu`) poput: “ono što misliš jest ono što dobiješ”, “ono čega se bojiš, to ćeš si donijeti”, “ono čemu se opireš, ustraje”, “ono na što se ugledaš, nestaje; to možes ponovno stvoriti ili izbaciti iz sjećanja” i možda najbitnije: “ono što biraš, to doživljavaš”, ovdje dobijaju jedan potpuno novi značaj…Naravno, kada je Svijest oslobođena zamki Uma i kada počne djelovati na jednoj dubljoj razini, koja teži samom procesu bez želja (umjesto cilju uvjetovanom željama). Hubbard radi veliku grešku poistovjećujući `Bistrinu` (`Clear`) sa `Opstankom`. Bistrina nije opstanak, pošto je sam opstanak problem aberacijskog uma (kako ga Hubbard naziva). Ta nemoć da se napravi distinkcija između kauzalnog i efektnog, Hubbarda prati kroz cijelu Dijanetiku."
Zabais se tiho osmjehne. "Ne mogu vam dati nikakve argumente koji bi mogli parirati vašem usmjerenom i plasiranom fanatizmu. Niste dovoljno upoznati sa materijom same Dijanetike. Ako želite, ja vas mogu već danas učlaniti u Crkvu Svete Dijanetike i dati vam uvid u sve naše spise. Besplatno."
Iz mase se začuje gromoglasan smijeh i dugačak pljesak podrške.
Saibas ne odgovori ništa na provokaciju. "Hubbard u vezi `reaktivnog uma` kazuje: `ako je vrag ikada postojao, konstruirao je reaktivni um`. Da je Hubbard sveo i `analitički` i `reaktivni` i `somatski` um pod `Um`, ovo rečeno poprimilo bi jedan potpuno drugaciji i dublji smisao. Smatrajući `demone` za misaone entitete koje kreira sam um (vrlo velika zamka u koju su upali psihoanalitičari i mnogi `ezoterici`, okultisti i magicari; uostalom, što je um? `Mala siva tvar` zasigurno nije ), te potpuno izostavljajući makrokozmičku komponentu o čovjeku kao dijelu mnogo većeg plana od mikrokozmičkog (usljed potpuno pogrešno interpretiranih hermetičkih načela `Sve je misao; svemir je mentalan` i `kako gore tako dolje / kako dolje tako gore), Hubbard je opet sveo `sve tajne univerzuma` na jednostavne i slozene obrasce ljudske psihe (cak niti uma samog po sebi; uostalom, što je to psiha? `Mala siva tvar` zasigurno nije). Na taj način, Archonima (negativnim mentalnim i emotivnim formama…u gnostici, neoplatonizmu i nekim pravcima okultizma) dat je univerzalan znacaj, na `uštrb` stvarnih entiteta koji mogu itekako okupirati ljudsku svijest (protumači: um) i duh. `Sve je psiha`, jedna je od najvećih zamki proistaklih iz pragmatsko / materijalnog kontrolnog sistema."
"Svi su ovdje, dragi gospodine Saibase, čitali Svetu Dijanetiku", reče Zabais blago. "Nekim ljudima, manifest Svete Dijanetike je poput Svetog Pisma u starih naroda."
"O tome i govorim, za žalost", odgovori Saibas.
"Da, o tome govorite, ali na sreću, ne na žalost", osmijeh preplavi Zabaisovo lice. "Ljudima su trebala tisućljeća i tisućljeća da otkriju pravu istinu. I otkrili su je. Što fali tome da pojedinci tu istinu u svojim srcima podižu toliko visoko da im postaje svetinja?!"
"Ukoliko se ta istina niti malo ne razlikuje od istine nekog katoličkog svećenika iz prošloga stoljeća, onda je na žalost, a ne na sreću. Ovako se dobije samo celofan sa potpuno istom suštinom."
"A kako vi, dragi moj kolega, znate što je to suština, ako nikada u životu niste jedan jedini dan posvetili izučavanju Svete Dijanetike?!"
"Nisam ni trebao", odgovori mirno Saibas. "Dovoljno je bilo što sam proučio Sveto pismo i vidio u Dijanetici samo modernizirani nastavak arhaičnog Hollywooda. Sa time da je sve ezoterijsko iz Svetoga Pisma, u Dijanetici, jednostavno maknuto. Slučajnost?"
"To što vi, dragi moj kolega, zovete ezoterijom, za mene i ove ljude ovdje, barem većinu njih, je hrpa lažnog simbolizma i pričica za laku noć. Ništa više od toga. Narodu, dragi moj kolega, treba praksa, a ne ispraznost još ispraznijih riječi, fraza i frazica."
"Naravno, nekom tko nema ključ, ta ezoterija ništa ne znači...", odgovori Saibas.
"A vi ga imate?", posprdno upita Zabais. "Nakon tisuća i tisuća godina patnje i engrama, vi tvrdite da imate ključ...Fascinantno, mora se priznati...", smijeh nije silazio sa Zabaisova lica. "Jedina prava `ezoterija`, krije se u Dijanetici. Sve ostalo je samo mlaćenje prazne slame. Uostalom, povijest je bila dovoljan ukazatelj o tome."
"Nije u tome stvar, već u tome što vam je vaš `guru` Hubbard popio mozak. Hubbard radi kardinalnu gresku što samo ´reaktivni um´ smatra `posljedicom aberacije`. Sam ´analitički um´ mnogo je aberativniji i opasniji, jer se smatra kauzalnim umjesto efektnim (iako se to efektno često pokušava prikazati kauzalnim). Tu se krije očita i vjerojatno najveća zamka same Dijanetike. Sama `nesvjesnost` koju Hubbard zeli prikazati kroz filtar `reaktivnog uma`, istovremeno je i dio `analitičkog uma`. Jos jedna od rijetkih pozitivnih stavki…Hubbard vrlo precizno ističe primjer `izgovaranja osobne zamjenice - Ja` te kontroliranja izgovaranja te riječi, kao i težnje prema ispuštanju iste iz vokabulara (jedna od tehnika iz 4-og Puta, gdje se pazi da `iluzorno Ja` svaki puta izostane iz govora), te izvrsno zaključuje da te represije vrlo često mogu dovoditi do kompulzija. Između osvještavanja naglašavanja svojeg trenutačnog stanja koje je potkrijepljeno jednim od naših `Ja`-ova, koje dovodi do prividne samokontrole na relaciji repulzija / represija / kompulzija, i stvarne osvještenosti razlike izmedju stvarnog i mehaničkog djelovanja (gdje je ponekad lijepo biti svjestan izgovorenog `ja` no nipošto do nivoa koji granici sa opsesijom), ponekad je veliki ambis. Uglavnom, Hubbard se tu dosta sudara sa `ezoterijskim` stremljenjima prema `samokontroli` (i naravno, upakiranoj teznji prema kontroli), što bi bio jedan veliki plus u moru minusa Hubbardove doktrine. Načelo represije takodjer bi se moglo primijeniti kod barem 90 posto današnjih energetskih praktikuma koji se ljudima serviraju po netu i knjigama, uključujući i reiki i većinu meditativnih tehnika, samo što je u tim slučajevima represija uočljiva na energetskom nivou (koji ne mora nužno biti efektan mentalnom i emotivnom procesu nego može biti i obrnuto)."
"Sve su to samo riječi čija značenja možete osjetiti tek kada se podvrgnete auditingu, dragi kolega, Oče Saibas", reče Zabais hineći blagonaklonost u svom glasu. "Interesantno je kako možete pričati satima a ne reći ništa", nasmije se prema publici i kamerama.
"Ima ovdje onih koji savršeno razumiju što pričam. Ovdje ima ljudi koji izgleda poznaju samu Dijanetiku bolje od vas, Oče Zabaise."
"Iz vaše perspektive, sve je moguće", nasmije se Zabais.
"Kod opisa psiholoških poremećaja", Otac Saibas nije se dao smesti, "Hubbard vrlo loše, površno i banalno pristupa problemima psihoze i šizofrenije."
"Sada ste i psiholog postali?", Zabais se nastavio smijati, još uvijek ne skidajući pogled sa kamera.
"Hubbard smatra modernog čovjeka kao `evolucijski naprednoga`, čija jedina prepreka su `engrami` (tragovi koji ostaju nakon podražaja protoplazme tkiva) – ili tragovi trauma. Zastane na trenutak. "Kod samog pojma `engram` kao i kod separacije uma na analitički, reaktivni i somatski um, te kod podjele imaginacije na imaginaciju i kreativnu imaginaciju, bio bih vrlo vrlo oprezan i išao bih korak po korak, obračajući pozornost na detalje. Inače se vrlo lagano dobije površna slika i jednodimenzionalan prikaz koji samo površinski drži vodu. Ljudi obično na taj način nekritički prihvaćaju `paket` koji u sebi može sadržavati mnoge činjenice i implikatore ali također i vrlo nategnute i paušalne pristupe, upakirane u paradigme nastale overaktivnim dvosmislenostima kod kojih je uvijek prikazana samo jedna strana `medalje`."
"Interesira me, Oče Saibase, da li bi to isto znali izreferirati da ne gledate u taj prokleti papir ispred sebe?!", Zabais je sada bio okrenut prema Ocu Saibasu. Osmijeh mu više nije krasio lice. Pogleda prema kamerama i auditorijumu, a zatim vrati pogled na oca Saibasa. Pogled bijaše više prijeteći i u njemu kao da je u tren nestalo svog onog nakupljenog sarkazma i hinjene blagonaklonosti. "Čitate, čitate i mlatite praznu slamu. A puni ste engrama kao što je wc školjka puna bakcila. Dragi moj kolega, vi sami ne znate što pričate; ali, neka vas utješi da imate kratku priliku isturiti svoj lik i djelo u obliku klasičnog kritičkog projiciranja. A samokritike, koliko vidim, nedostaje..."
"Želite, kolega Zabaise, da govorimo o engramima?"
"Ako vi tako želite...kao što je većini poznato, engrami (odredjeni i trajni tragovi koji su ostali nakon podražaja protoplazme tkiva / skupina podrazaja koji djeluju isključivo na stanično biće) podijeljeni su u tri skupine, od kojih su dvije skupine usko vezane uz sintagmu Opstanka koja je u Dijanetici prezentirana kao aksiom protegnut kroz četiri dinamike, koje u potpunosti objašnjavaju i determiniraju taj Opstanak", Zabais zastane te upitno pogleda Saibasa, raširivši ruke kao da govori "jel ti sada jasno?".
"Hm... Oče Zabaise...Hm...Sintagma `Opstanka` provućena je u Hubbardovoj doktrini kroz mnoge filtre, uključujući darwinistički o opstanku vrste te odnosu korelacije izmedju opstanka pojedinke i vrste, kroz nagonske čimbenike koji dovode do korespodentnosti `Opstanka` na individualnom i kolektivnom planu. Transcedentalni značaj ovdje je u potpunosti minoriziran i glavni je naglasak stavljen na samu motoričku funkciju koja se, putem somatskih procesa, proteže kroz Um (prema Hubbardu - kroz Reaktivni um). U `dinamici opstanka` vrlo je lijepo opisana sama tabula rasa koja počiva na darwinistickim obrascima te se u nekim slučajevima opasno približava kasnijoj doktrini doktora Freuda, kroz opis mentalne aktivnosti kroz sferu `imaginacije`. Interesantno da se upravo u isticanju razlika izmedju `imaginacije` i `kreativne imaginacije` (Hubbardovi termini) vidi razjedinjenost samoga autora između dva pristupa u analitičkoj psihologiji (od koje Hubbard cijelo vrijeme zazire ali od koje ne moze pobjeći) - između Freudovog i Jungovog pristupa. Pokušaj pronalaženja zlatne sredine između te dvije struje (a istovremeno pokušaj odmaka od obje) autora vodi kroz područja samoiluzije, gdje već utabane postulate pokušava `zagrijavati` i prikazati diferentnima samim sebi. Razlike u Freudovom i Jungovom pristupu čovjekova uma kroz arhetipove kolektivne (i individualne) nesvijesti, počivaju na distinkciji između Freudovog pristupa `asocijacijama` i Jungovog pristupa koji se očituje u pojmu `aktivne imaginacije`. Upravo o tome Hubbert govori kroz pojmove `imaginacija` i `kreativna imaginacija`, ne otkrivajući apsolutno ništa novo kod same interpretacije djelovanja podsvjesnog uma (Hubbard bi rekao - `reaktivnog uma`).
"Opet brkate babe i žabe", osmijeh se vrati na lice oca Zabaisa.
"Ne baš. Sklonost prema Jungovoj metodi vrlo je vidljiva u nametnutom imperativu `sve je psiha`, gdje opet sam transcedentalni značaj ustupa mjesto ekspandiranoj psihologiji koja koristi elemente mistike (demoni i `apstraktni` oblici zivota) da bi ih vješto pretočila i svela u domenu čovjekove psihe, koristeći u pozadini onaj opće prihvaćeni i potpuno pogrešno interpretirani descartesovski `aksiom` iz njegovih `Metafizickih Meditacija`, koji preneseno govori: `ako Bog postoji, on nikako ne može postojati izvan mene, pošto izvan mene ništa ne postoji`. Dakle, u svemu tome vidi se za milijun svjetlosnih godina promašena ezoterijska komponenta o korespodenciji mikro i makrokosmosa, dajuci znacaj samo mikrokosmičkoj domeni, no upakiranoj u potpuno materijalno pragmatska načela. Na taj način, vrlo lagano mozemo zakljuciti da se kauzalan aspekt kod Hubbarda uopće ne vidi i da je potpuno zaobidjen. `Dinamika opstanka` potpuno je promašena kauzalnost. Sam `Opstanak` posljedicne je prirode, pošto isključuje onu bitnu ezoterijsku komponentu: `BITI`. Opstanak uključuje linearno gledanje na stvar, duboko zagrezlo u posljedicu, pošto nigdje ne `odmotava` stvari i kronologiju (kako evolutivnu tako i psihološku) koja je dovela do opstanka. Ovo je ogroman kamen spoticanja na kojem mnogi padaju, pošto uzroke zamijenjuju posljedicama, pa makar se radilo i o proto posljedicama. Sami engrami i njihovo proučavanje dobijaju na taj način (pošto su sam `Opstanak` i njegove `Dinamike`, kao i `Supresija` tih dinamika potpuno lišene kauzalnog) efektnu dimenziju, koja ne da leži u proto posljedici (`Opstanak`) i čistoj posljedici ( relacija lažne kauzalosti na relaciji `Dinamika` i `Supresije`), nego leži u posljedičnoj posljedici posljedice (efektnost na treću potenciju)."
* * *
Seul zastane na jugoistočnom dijelu trga. Zadihan, pogleda Zandru i pokroviteljski je uhvati za rame. "Još samo malo...još samo malo", lagani smiješak prijeđe njegovim licem u znak ohrabrenja.
"Seule, bojim se", Zandrine oči uhvate njegov pogled na tren, a onda joj pogled nestane negdje u gomili. Oči su joj odavale izgubljenost i strah.
"Nemaš se čega bojati", Seul je lagano povuće prema gomili, vidjevši da se jedan od policajaca izdvaja iz postrojbe i kreće prema dijelu trga gdje su stajali.
"Sve u redu?", preko mikroveze začuje se glas.
"Sve u redu", reče Seul. "Gdje ste do sada?"
"Morali smo priječi na plan B. Pričat ćemo kasnije.", glas se na momente izgubio u moru statičkog elektriciteta, ali Seul ga je uspio pohvatati.
"Ajde", reče Seul i prekine vezu. Mikroveze su bile dobar odabir za operaciju. Svi ostali načini komunikacije bili bi u startu otkriveni. Za mikroveze gotovo da više nitko nije ni znao, osim par stotina radioamatera koji su gajili ljubav prema arhaičnim i zaboravljenim načinima komunikacije.
"Još malo", zagrli Zandru te krenu prema južnom dijelu trga, prema izlazu B.
Iz zvučnika, gromoglasno se orio glas.
* * *
"Trenutak `lock` u auditingu može biti strahoviti trigger", glas oca Saibasa odjekivao je trgom. "Ukoliko prihvatimo Hubbardove sintagme `analitički um` i `reaktivni um`, što je meni osobno neprihvatljivo (objasnio sam već zašto, a još ću kasnije i detaljizirati). Slična stvar događala se i sa navalom raznoraznih meditativnih tehnika i tehnika sa direktnim radom sa energijama, poput reiki energije, sa Istoka na Zapad, prije skoro dva stoljeća. Ili sa raznoraznim `ezoterijskim` tehnikama `svjesnosti` gdje se fokusira na sebe, svoj govor i svoje pokrete. Riječ je o čistom eskapizmu. Reiki i spomenute `tehnike budnosti` i tehnike `tu i sada` upravo služe eskapizmu od analitičkog uma i uspavljivanju dijelova reaktivnog uma, da bi se doseglo stanje koje zadire van iz somnambulizma, a to stanje bi se moglo opisati onim što Hubbard nespretno pokušava prezentirati pojmom `Clear`. Ta `bistrina` samo je površinski sloj Budnosti, (kojoj reiki, raznorazne meditacije i `vježbe budnosti` teže, ali nikako da je dosegnu), pošto nema onu `vetrikalnost` koja je potrebna da se stanje pod tom `bistrinom` (i nakon nje) uzdigne iznad uštogljenosti analitičkog uma i iznad zamki reaktivnog uma, koje često dovode do `privida` Budnosti; ili privida `Budnosti` (najveća od svih zamki ezoterije). Hubbardu je promaklo, usljed njegove pragmatičnosti i prevelikog oslanjanja na psihološke obrasce (od kojih zazire - dokaz da su atrakcija i repulzija samo dvije strane istog novčića). Njegov `somatski um` nije ništa drugo nego površinski sloj analitičkog uma koji djeluje na reaktivni um. Tu nedostaje, uz svijest i podsvijest, ona ujedinjena svijest koja u sebi obuhvaća oba stanja svijesti (citaj: nesvijesti i eventualno djelomične svjesnosti) - a to je supersvijest."
"Dijanetika, uvaženi moj kolega, nema nikakve veze sa psihologijom, osim što ju je odavno prevazišla", otac Zabais tiho se osmjehnuo. "Sve ionako završava na engramima, kojih vi sami imate na tisuće i tisuće. I koji upravo ovoga trena progovaraju iz vas. Oni su ti koji ne žele da shvatite istinu, dragi moj uvaženi kolega Saibas."
"Engram dođe kao potpuna nesvjest koja hrani um, kolega Zabaise. Engram u zapadnoj gnostici i neoplatonizmu, kao i srednjovjekovnom okultizmu ima uporište u pojmu Archona. Ili u ezoteriji u pojmu UM-a. To sto ovi istom pojmu pristupaju iz ekstropijske perspektive, to bi meni trebalo značiti (osim da dam petama vjetra, što dalje od takvih stvari), što?"
"Već smo, kolega Saibase, govorili o vašem potpunom nepoznavanju metode auditinga i hvatanju za arhaične obrasce, zagrezle u mistiku i praznovjerje, koji su odavno prevaziđeni od strane psihologije; kao što je psihologija odavno prevaziđena od strane Svete Dijanetike."
Otac Saibas prezrivo frknu nosom.
"Opet vi i vaši `argumenti`, Zabaise. Po čemu bi auditing, recimo, morao biti nešto što pojedinca ne dovodi do stanja potpune otvorenosti mentalnog obrasca prema teškoj vrsti (samo) hipnoze?"
Okrene se prema glavnoj masi na trgu, ispred pozornice.
"Jeste li vi, pobornici dijanetike, ikada pokušali gledati iz tog kuta? Jeste li pomislili koliko je dijanetika danas prisutna u neurolingvistici i modernim NLP `treninzima`? U čemu je razlika izmedju auditinga i klasičnih metoda programiranja u Montauku i masi baza po cijelome svijetu? Kako jedna sekularna `znanost` uopće može upotrebljavati jednu ekstropijsku `brain wave generaciju` kao osnovu svoje doktrine, gdje auditor više liči na klasičnog programera nego li na `iscjelitelja`?"
"Nemojte biti smiješni, opet, Saibase", Zabais zavika u teatralnom hinjenju iznenađenosti. "Na tisuće i tisuće ljudi širom svijeta izliječeno je. Nitko se nije nikada žalio ili spominjao to što vi spominjete", glas mu se polagano spusti do umjerene jačine, te polagano, gotovo pokroviteljski prema Saibasu, kao da podučava malo dijete, nastavi: "Sve ovo što vi govorite, samo su povšne tlapnje, insinuacije i floskule za koje nemate niti jednog jedinog dokaza. Sa druge strane, naprotiv, Crkva Svete Dijanetike ima mnogo dokaza", prijeđe rukom preko ogromne crne mase koja se nazirala pod svjetlima velikih reflektora, "koliko je ljudi izliječeno na auditing seansama. Neka se čuje njihov glas", poviče teatralno. "Javite se da se čuje dokaz ovdje i jednom za svagda."
Iz stotina grla protegne se povik koji naglasa zadnje slogove oca Zabaisa. Zadovoljan i nasmiješen, ostavljajući ruku da pokazuje prema masama, namiještena izraza lica u pozu ponosa, reče:
"Evo. Riječi su suvišne."
"Kao i njihovi isprani mozgovi". reče Saibas neometeno. "Diskutabilno je koliko takozvani engram utječe na percepciju, a koliko sama percepcija na engram. Smatrati engram čisto kauzalnom stvari…hm… Daleko je to od kauzalne stvari."
"Pobijeđeni ste, prijatelju", smiješak nije silazio sa Zabaisova lica. "Ali neka. Ako se želite još dublje potkopavati svojim potparačkim pričicama, može. Tu smo, pa da raspravimo do kraja."
"Jedna od tih stvari su demoni", nastavi Saibas. "Konstatacija u dijanetici kako `nema pravih demona` je racionaliziranje. Ali sto više i očekivati od Hubbarda koji bilo što vantjelesno (poput astralnih putovanja) smatra glupošću?!"
"Zato što jesu gluposti", kratko odgovori Zabais.
"Hubbardovo opisivanje ulaska demona u svijest", otac Saibas nastavi, "prema nekim jalovim freudovskim primjerima o bebi i traumama (samo što Hubbard riječ trauma zamijenjuje sa relacijom engram / `demon`), čisti je primjer racionaliziranja."
"To je zato što su demoni tvorevine našega uma, oče Saibase. To ne mogu shvatiti i prihvatiti samo zastarjeli praznovjerni umovi ogrezli o mistiku."
"Ali tu se krije zamka", reče Saibas. "Zamka vraga koji je uvjerio ljude da ne postoji."
"Ja bi prije rekao, oče Saibase: zamka neznanja koja ljude drži u paklu arhaičnog kaosa isprazne simbolike", Zabais se opet nasmije svojim pokroviteljskim osmijehom.
"Posto Hubbard `Ja` objasnjava kao pokretačku volju na razini svjesne kontrole, i više je nego očito povezan sa psiho magijskim obrascem o kontroli uma nad emocijama i općenito nad kompletnom sviješću. To je invertirana paradigma o `budjenju` koja kao premisu ima samo jednu jedinu stvar – gledanje čovjeka kao hipertrofiranog mentalno fizičkog bica koje ima savršenu kontrolu nad sobom I drugima. Čisti duhovni fašizam.", Saubas se okrene prema Zabaisu. "Čisti duhovni fašizam", ponovi.
"Već sam rekao da je sve preva..."
"E nije prevaziđeno!", Saibas ga prekine. "Samo je stavljeno `pod tepih`. Tvrditi da ljudi koji čuju glasove imaju `akustične demone` vrlo je paušalna i netočna pretpostavka…opet vrlo banalizirajuća u svojoj osnovi…`Demoni kompulzija` opisani su na vrlo banalan i materijalan način. Paradigma `sve je psiha` ovdje, na vašu žalost, ne drzi vodu…"
Uperi prst prema Zabaisu. "I nemojte nam prodavati toplu vodu. Dosta je bilo."
Zabais se nasmije i htjede nešto reći, kadli opet bi prekinut.
"Po Hubbardu", nastavi Saibas, "ako te `auditor` nije doveo do stanja `cleara`, ti si `imbecil pod djelovanjem reaktivnog uma`…lijep način da se paradigma ezoterijske `budnosti` pomiješa sa psihologijom i dobije loš SF pseudo znanstveno wannabe duhovan derivat zvan dijanetika. `Preclear` je ovca koja dolazi k hipnotičaru (auditoru) da u instantnom roku sa nje makne sve traume sa kojima se ovca ne zna nositi, jer je usrana vlastitog tereta koji si je sama natovarila na vrat. Sumnjam da ćete shvatiti ovo što govorim, pa ću ići polagano i doslovno slovkati da me se pokuša razumjeti...barem jednom", namigne prema Zabaisu.
"Kolega...", otpoče Zabais, ali Saibas se nije dao smesti.
"Mičući segmente `reaktivnog uma`, osoba i dalje radi iz UM-a. Problem je u tome što ego osobe (riječ koju Hubbard uopće ne koristi i vješto izbjegava) to ne prihvaća. Kao sto ne prihvaća niti ego osobe na kojoj se radi `auditing`. Meni je iskreno malo čudno, da vi kolega i vaši suradnici, vrsni `prepoznavatelji programa`, naivno pušite bestseller zvan dijanetika, koji je do sada prodan u enormnim nakladama (da nešto vrijedi ili da nije pun triggera, taj ne bi ni ugledao svjetlo knjižara....tako nas barem uči `zavjerenička` logika) i za koji su lobirali poznati glumci (Travolta, Cruise), glazbenici (Chick Corea), novinari i političari. Malo je čudno kako se baš elita (koja se na mnogim mjestima smatra produženom rukom iluminata) ide bas `deprogramirati` komercijalnim tehnikama koje se naplaćuju i po nekoliko desetaka tisuća dolara. Hm....meni nešto ne štima u `Državi Konspiraciji`", namigne prema Zabaisu. "I svi kao nakon plačenih masnih novčanih suma za `auditing`, postaju u nekoliko dana `Clearovi`...Hou hou fakin hou", posprdno se nasmije, ne skidajući pogled sa oca Zabaisa. "Sjedite i vi i vaši suradnici; i vaši sljedbenici... pet iz naivnosti, pet iz (kako Gurdjieff kaže) spremnosti prema ispiranju mozga, pet iz fanatizma; ali debela jedinica iz osnova rezoniranja i elementarne logike. Svi oni glupi jogini, tantrici, gnostici, ezoterici i mistici troše desetljeća da bi se uzdigli iznad iluzije, ali eto čika Hubbard nadišao je sve te jadne budale i jednom pop idol tehnikom pojačane autosugestije i hipnoze, za samo nojn und nojncih nojn und nojncih para, `razbistruje` sve i sva (koji su naravno voljni platiti za to). Blažena planeta sa toliko mnogo `probudjenih ljudi`, od kojih još polovicu možemo vidjeti u medijima. Yeah right. Šteta što je velikom `gospodaru` Hubbardu promaklo da svaka emocionalna trauma stvara u čovjeku jednu ili više podosobnosti (altera) i da se ide nešto micati, trebalo bi ići korak po korak, za što bi osobi trebale godine i godine. No, instant metoda koja traje danima ili satima, može samo dovesti do zaključka da uspavani (`auditori`) u stvari `bude` uspavane ovce (takozvane `precleareve`). Na taj način instant `buđenje` koje ima samo dvije stepenice - `before` i `after` (poput reklama za `mršavljenje u tri dana`, `povećanje penisa u pet dana` ili `dobijanja trbušnih mišića u 10 dana`), postaje kao magnet za one kratke pameti i dubokih džepova. Danas u svijetu postoji preko 10 000 zvanično `učinkovitih` tehnika i metoda za `buđenje`. Interesantno kako niti jedna nema dugotrajnijeg učinka od kratkotrajne iluzije koja prije ili kasnije naivca vraća u početni stadij. Naravno, naivci se do smrti mogu zavaravati kako su nesto `nadišli`. Sugestija i hipnoza mogu se prekinuti. Autosugestija i samohipnoza - teško."
Okrene se prema masama. "Popušili ste program", reče tiho. "popušili ste jebeni program."
"Ovakve riječi nesumnjivo će vam donijeti pobjedu na izborima", Zabais se nasmije, u svom stilu, blagonaklono i sarkastično u isto vrijeme.
"Boli me kurac. Od pobjede na izborima važnija je jedna stvar - Istina."
"Čija? Vaša ili moja?", glas oca Zaibasa ostavljao je dojam da se dobro zabavlja.
"Istina. Bez `vaša` ili `moja`. Čitajući u dijanetici `auditing seanse`, nisam primijetio nikakvu razliku između toga i rebirthinga ili regresije i revifikacije. Plitke metode koje mogu pušiti samo materijalistički američki hedonisti kojima se `duhovnost` i `buđenje` vrti oko cijene istog. Interesantno da su najpragmatičnije tehnike `buđenja` i `deprogramiranja` došle upravo iz najisprogramiranije zemlje na svijetu."
"Dobro ako ste `čitali auditing seanse` a niste ih doživjeli", Zabais se nasmije.
"Što se tiče `auditinga`", Saibas nastavi, "hajdemo postaviti stvari ovako: recimo da prihvaćam da pojedinci (od mase njih) u moru tih horizontalnih tehnika i, po mom mišljenju, površinskih kozmetičkih zahvata, uspiju u sebi osvjestiti senzibilitet za prepoznavanjem energetskih tokova unutar njih i oko njih i da postanu s vremenom svjesni svake i najmanje anomaliju u vlastitom energetskom sustavu (što uključuje i mentalne programe i emotivno mentalne traume na kauzalnom nivou). Pitanje: što sa onima koji iz vlastite psihe ili `zaključanih` ladica potisnutih emotivnih trauma uspiju izvući ono najgore i mentalno i duševno propucaju u toku samog procesa ili nakon njega? Što sa njima? Čisto sumnjam da su se Isaac Asimov i mnogi umovi u doba kada je izašla, digli protiv dijanetike, od kojih su neki Hubbarda nazivali `izopačenim Freudom`."
"Nitko nije `propucao`, kako vi to lijepo kažete, uvaženi kolega Saibase, zbog toga što se ne može `propucati` od onoga što ide u samu srž bića!"
"Vi ste u krivu. Hubbard je u krivu…Najbolje objašnjenje leži kroz `suštinu` i `nametnute ličnosti`. Varljivi i iluzoran UM proteže se kroz svijest i podsvijest. Stanje pobjede nad umom naziva se supersvijest. To su jedine prave definicije. Podjela iluzornoga uma u startu je zato pogrešna. Sve je ovo odavno rečeno u ezoteriji i analitickoj psihologiji, kao i u mnogim eksperimentalnim ograncima psihologije. SF `psihologija` zvana dijanetika, koja izmišlja engrame (koji su ionako precizno definirani, na svoje načine i u ezoteriji i u psihologiji te kroz sociologiju) i teži nespretnim distinkcijama od psihologije a sebe naziva `znanošću`, meni je tu potpuno nepotrebna. Hubbard je u Dijanetici napisao: "Dijanetika je avantura. to je istraživanje nepoznatih područja ljudskog uma". Nigdje u dijanetici nema transcedentalnog aspekta. Samo pragmatsko mentalnog / psiho aspekta i duhovna je poput kožnate fotelje američkog psihijatra. Kao što bi rekli oni iz frankfurtske škole i kao što bi filozof Derrida ponovio za njima: transcedentalna pragmatika."
"Opet, kolega Saibase, brkate `babe` i `žabe`. Kao što ste to već uradili sa takozvanim demonima i ostalim predmetima zastarjele mistike...Govorite o somatskom umu. Somatski um Hubbard je kasnije opisivao i bavio se njime kada je opisivao `demone` (koje on smatra tvorevinama reaktivnog uma), pošto je relacija `demona` psihosomatske naravi. Analitički um djeluje na nivou svijesti. To je um koji koristimo svakodnevno, prilikom svih svjesnih operacija. Razmišljanje, uspoređivanje, memoriranje, razlikovanje i druge aktivnosti. Reaktivni um se aktivira samo kada analitički um izgubi snagu. Ovo uključivanje je postepeno. Znači postepeno kako analiticki um gubi snagu, reaktivni um se više i više uključuje. Reaktivni um se uključuje prilikom boli i bolne emocije. Znači, čovjek pod bolom ili bolnom emocijom gubi analitičku snagu i reaktivni um se uključuje i tada se stvara Engram. Engram je znači trenutak boli ili i bolne emocije. Ali što je jača bol to je jači engram. Najjači engrami su oni kada je osoba onesviješćena od boli. Prilikom stvaranja engrama, večina percepcije ili opažanja koju osoba prima iz okoline ne ulazi u analitički um, nego ulazi u reaktivni um - i ovu percepciju zajedno sa bolom i bolnom emocijom upakira u reaktivnu engramsku banku - kreira engram. Terapija se sastoji od toga što se pacijent treba svjesno vračati (prisječati se) u te trenutke i prolaziti kroz njih, oživljavajući memoriju na taj događaj, i ponovo preživljavajući nakupljenu bol i bolnu emociju u tom trenutku. I tako se poslije nekoliko prolaženja kroz engram u sjećanju, istroši bol i bolna emocija u njemu, i taj engram postaje dio standardne memorije koja je u domeni analitičkog uma. Engram se tada računa kao izbrisan, jer je prenjet u standardno sjećanje. Ne sadrži više bol i bolnu emociju, nego normalne podatke", Zabais se okrene prema Saibasu. "Ovo su sve riječi velikog Hubbarda, dragi moj uvaženi i poštovani kolega. Ova terapija je jednim dijelom bila upotrebljavana kod Frojda. Ali to je bilo veoma nerazvijeno tada, i nedovoljno objašnjeno, nedefinirano i malo mistificirano od strane tog istog Frojda. Hubbard je usavršio tehniku. Objasnio je detaljno što se događa za vrijeme boli i bolne emocije. I kako se riješavaju takvi engrami. I za kraj, samo da dodam ono što zna već svaki istinski sljedbenik Svete Dijanetike: istina je da Sajentoloska crkva želi monopol, i da je sekta koja uzima ljudima novac. Ta sekta je oduvijek bila trn u oku Crkvi Svete Dijanetike. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je Dijanetika ispravna, i da ju je Ron Hubbard otkrio za dobrobit svih. Jedno su Hubbardova otkrića, kao Dijanetika i izvorna Sajentologija. A drugo su sekta (Scientološka Crkva) koja pokušava izvlačiti pare od ljudi sa tehnikama koje je Hubbard formulirao. I pored toga još iskrivljuju Hubbardove tehnike. Jer iza ove crkve stoje programeri i tamni vladari u sjeni pod okriljem vlastitih engrama i demona psihe i emocija, koji su negde oko 1982 pokvarili izvornu Sajentologiju. Ne treba, kolega Saibase, jos jednom napominjem, miješati `babe` i `žabe`."
"Ne bi išlo", reče Saibas. "Hubbard vrlo proizvoljno i nategnuto koristi koncepte klasicne psihologije. Analitički um je Freudov termin. Reaktivni um je ono što Freud naziva `asocijativni um` a Jung `kolektivno nesvjesno`. Riječ je naravno o podsvijesti. Hubbard tu nije rekao ništa novo. Samo je preusmjerio premisu i promijenio formu. Freudovim riječnikom, ono što Hubbard govori, glasilo bi otprilike ovako: `asocijativna podsvijest uključuje prilikom boli i bolne emocije. znaci čovjek usljed bola ili bolne emocije isključuje analitički (logični / racionalni) um (što je malo bizarno jer podražaji za bol mogu ležati i u somatskom perifernom živčanom sustavu ili se prenositi kroz središnji zivčani sustav u talamus, dio mozga koji je uveliko zaslužan za analitičke procese), i podsvijest se uključuje i tada se stvara trauma / psihogena bol`. Naravno, to bi zvučalo tako Freudovim rijecnikom no nimalo Freudovom točnošću ili točnošću utabane kliničke psihologije, koja je u zadnjih 30 godina pomela sve kvazi psihološke teorije i povezala psihologiju sa medicinom. Tu nema nikakvih tajni na znanstvenom nivou, pogotovo u vezi pseudoznanstvene literature pisane prije 60 godina. Ovdje se u ovom vašem, napamet naučenom, izlaganju iz knjige, kao i u samoj knjizi Dijanetike, u stvari ne nudi nikakvo pojašnjenje na koji način `engrami` djeluju na celularnoj razini, nego se lukavno izbjegava znanstveni aspekt aberacijama u fiktivne `zone` (proizvoljni izraz koji Hubbard koristi kao pandan `osvještenosti`), `potkrepljivanjem` banalnim primjerima (kao sa primjerima sa pušenjem cigareta ili čisto utabano psihološkim obrascem `djeteta maltretiranog u najranijoj dobi`) te na kraju, paušalnim zaključivanjem (toliko tipičnim za pseudoznanstvenu literaturu). Opet kažem...engrami super objašnjavaju neke stvari, ukoliko baš idemo koristiti taj izraz koji ne zadovoljava ništa više od `forme`, ali načelno nema nikavih distinkcija između njih i klasičnih trauma u psihologiji. Kada je `osoba onesviještena od boli`, isključuje se svjesni dio mozga i podsvijest preuzima glavnu ulogu, to je točno. Klasična psihologija traume ne mjeri sa jačinom boli, nego načinom na koji je bol (duševna, mentalna, fizička) dovela do određene traume."
* * *
"Seule? Jesi ovdje?", glas ispucan statičkim elektricitetom tiho je dopirao do Seulovih slušalica.
"Ovdje sam. Jesu li frekventivne anomalije prevaziđene?"
"Jesu. Sve što smo učinili i što ćemo učiniti, imat će odraza na večinu paralelnih stvarnosti. Ostat će pošteđene samo one koje se dijametralno razlikuju od ove i one u kojima nikada nismo postojali i nećemo postojati.", glas veze zvučao je sve tiši i udaljeniji u prostoru.
"Ja sam spreman", reče Seul. "Operacija Fazni Pomak privodi se kraju."
Skrene u malu ulicu, osvrčući se oko sebe. Na vidiku nije bilo ni jednog policajca. "Dođi", reče Zandri. Spusti požarne stepenice koje su se lijeno klatile kod ulaza u napuštenu mesnicu.
"Ok", glas veze jedva se čuo. "Aktivirano..."
"Zandra i ja napuštamo trg kroz stan druge privremene veze", Seul se prvi popne po požarnim stepenicama i zastane kod otvorenog prozora na prvom katu. "Sve čisto", reče Zandri i pruži joj ruku. Uđu u stan.
"Prihvaćam aktivaciju. Odbrojavanje počinje. Ostvarenje operacije Fazni Pomak za 35 minuta i 40 sekundi."
"Potvrđeno", odgovori veza.
"I neka nas Bog blagoslovi", reče Seul i prekine kanal.
* * *
Otac Saibas bio je neumoran u svom izlaganju.
"Ovo sve dalje što ste govorili, do zadnjeg slova objašnjeno je u psihologiji i o tome je napisano na tisuće znanstvenih radova samo u posljednjih 20 godina. Samo što se umjesto dijanetičkog SF izraza `engram` koristi klasičan izraz: trauma. Največa glupost je metoda Basic Basic koja se koristi u auditingu.
Nevjerojatan sinkretizam koji pokušava prijeći bezdan izmedju informatike i psihologije. "Evo, čovječja mašino, sada ćemo da te preprogramiramo da funkcioniraš kao i svaki drugi robot....tutn....čččč", Saibas se sarkastično nasmije. "Emocije nula bodova. Um, um i samo um (rekoše psiholozi, `dijanetičari` i poneki magičar)", namigne prema Ocu Zabaisu. "Danas postoje mnoge metode, kao sto sam naveo, koje daju rezultata isto ko i ova o `đirlo čang šlang` preprogramiranju za estradu i bogatune", prezrivo frknu nosom. "Au, pardon, pa to je bilo kasnije; dok je Hubbard pare od elite prikupljao od početka ali su ga `programeri zajebali`, kako vi kažete...`Zli sajentološki sektaši puni engrama i psiho emotivnih demona`.......Gotovo da sam zaboravio ovu nevjerojatnu retoriku...", nasmije se na sav glas. "Naravno da je Hubbardova tehnika `usavršavana i da je prevazišla Freudovu`, kako vi to lijepo kažete.. Ali je zato usavršavana u nacističkim labaratorijama i kasnije u medicinsko psihijatrijskim institutima za programiranje uma i eugeniku. Hubbard nije ništa od Freuda usavrsio jer se ništa njegovog ne primijenjuje u modernoj psihologiji ili psihijatriji. Opet napominjem da je medicinska psihologija otišla toliko daleko da ovo od Hubbarda djeluje kao i njegovi ostali romani. Isto ide i Freuda, samo što se ipak u teoriji i praksi moderne psihoanalize koriste neki njegovi postulati. Neki. Dakle, ovo su sve nategnute teorije koje imaju argumenata kao što imaju i kontra argumenata. Čak i više kontra argumenata u vezi Hubbardovog djelovanja (Sea Project, Snow White project i ostalo...). Ništa od ovog nije potvrđeno niti dokazano da bi ovdje mogao koristiti tako hrabar izraz kao `miješanje neceg sa nečim` na području koje upravo to i radi", namigne prema Zabaisu. "Dakle, uvaženi moj kolega Zabaise, nema ovdje nikakvih `baba` i `žaba`. Samo istine. Neprikrivene istine. Auditing može biti samo proces gdje uspavani bude uspavane. Gurdjieff je govorio o razlici između suštine I ličnosti. Swerdlow je govorio o stanjima alternativnih osobnosti koje se aktiviraju nakon nekog programa. Micanje engrama, bilo ono stvarno učinkovito i pod pretpostavkom da su engrami stvarni, (a ne samo semantička akrobacija neke forme koja u stvarnosti može značiti nešto sasvim drugo), ne bi nužno značilo da su se te alternativne osobnosti makle. Ili da se ne postaje nakon auditinga samo jedna od tih osobnosti. Svakome tko je ogrezao u neku ideologiju, kritički osvrt na istu, koji uključuje jednu perceptivnu širinu, znači miješanje `baba i žaba`. Svaka trauma koju smo proživjeli, stvara u nama jednu ili više podosobnosti. Da se ide svaka micati, trebali bi nam životi. Ovakve instant metode poput auditinga ne sežu dalje od pojačane autosugestije ili čak hipnoze. Hubbard je u nekoliko navrata predstavio sebe kao velikog poznavatelja mistike, da bi istom svoje veliko poznavanje sveo na konstataciju kako je astralna projekcija djece, `u duhovno poodmaklim ali kulturno nazadnim zemljama` poput Indije, u stvari `vrhunac misticizma koji je sam po sebi obmana`. Samo razumijevanje transcedencije te načina na koji djeluju suptilne energije, Hubbardu su potpuna nepoznanica. To je ono što ide i Swerdlowa: pragmatik ostaje pragmatik, pa makar pisao o naoko vrlo fantastičnim stvarima. Tu se po meni Hubbard ne razlikuje niti malo od klasičnog psihoanalitičara. Auditing je sam po sebi iluzoran i instant, jer mičući segmente `reaktivnog uma`, osoba i dalje radi iz uma, samo što njegov ego (što Hubbard vješto izbjegava) to ne prihvaća. Kao što ego ne prihvaća ni naivnost osobe nad kojom se radi `tretman`. Nigdje nisam vidio da je micanje takozvanih engrama dovelo nekoga do više svijesti nego eventualno do micanja nekih strahova. Nadalje...Da se zna što znači miješanje `baba` i `žaba`, prvo se mora znati što su to `babe` a što su to `žabe`. Djelovanje na traume i emotivne anomalije može biti dvosmjerni mač, jer se na njih utjecalo preko mentalnog centra. Suzbijanje istih anomalija `auditinzima` i `deprogramiranjima`, problem može samo pojačati ili eventualno supresirati na prividnoj razini. Einstein je rekao: `ne možeš riješiti problem na isti način koji je stvorio problem.` Na taj način i Hubbard i Swerdlow ostaju samo iluzionisti I pragmatici jer djeluju iz uma. Tako da ne čudi što takvi ljudi, recimo suosjećanje smatraju engramom ili programom. I tu načelno nema nikakve veze između njih i psihopata i crnomagičara koji suosjećanje smatraju slabošću. DOMINACIJA UMA JE JEDINI OBRAZAC GDJE SE UKRŠTAVAJU ZNANOST, PSIHOPATIJA, SOTONIZAM I CRNA MAGIJA. Auditing ima veze sa modernim new age tehnikama poistovjećivanja sa strahovima i razbijanjima strahova, gdje se radi samo o površinskim zahvatima. Tajna je u tome što smo svi mi jedan veliki engram a po drugoj strani smo svi jedan veliki clear. Ukoliko nekom nije jasno što sam rekao objašnjavajući to, zašto onda misle da će im biti jasnije kada im se detaljnije objasni? Takozvani `Budni` ljudi udaljeniji su od budnosti nego ja od Oriona. Ne zaboravimo: `Onaj koji se dići sa svojim iskustvom, taj ga zapravo želi preispitivati. Onaj koji drugima baca u lice mane, znači da je sam nesiguran u svoje vrline. Onaj koji se podsmjehuje tuđem iskustvu, podsvjesno se boji da je to iskustvo ozbiljno i istinito. Osoba koja traži da joj druga osoba opisuje ili obrazlaže svoja suptilna iskustva, ili želi previše, ili uopće ne zna što želi`."
* * *
U taj tren, blještava svjetlosna gljiva obasja cijeli trg. U nekoliko trenutaka svjetlosna gljiva prekrije cijelu površinu planete. Unutar minute zračenje prodre do same Zemljine jezgre. Nizovi svjetlosti još su dugo nakon toga osvjetljavali mrtav svijet. U trenu nestane Saibasa, Zabaisa, te gomile koja se gužvala na napučenom trgu. U trenu bi uništeno ono što je stvarano eonima. Stvarano? Ili samo smatrano da je stvarano?
Iz jedne mrtve ruke, u podzemnom hodniku koji je vodio van grada, ispadne minijaturni prijemnik, vrteći opetovanu poruku; nanovo i nanovo.
"...ccc...cccc...ccc....ccc.....ccc...ccc...ccc...oprosti Seule...ccc...bio si samo...ccc...marioneta u igri okrutnog sistema...ccc...ccccccc.....ti si htio uništiti trg...i...ccc...izazvati...revoluciju...ccccccc.....mi smo za tebe....uništili svijet...i...ccc...spriječili...evoluciju...nije nam bio problem uništiti tvoje sudrugove u zavjeri...ccc...kao ni dati ti stvarnu količinu thera eksploziva...tvoj svijet morao je nestati...a sa time i istina o nama...prenesi naše želje i pozdrave na drugi svijet u koji odlaziš...možda se smiješ...ccc... umirući i znajući da tvoja veza...nije bio čovjek...nego cijela orbitalna stanica..ccc...kako ti...kažeš...ccc...malih srebrnih grepsa...ccc...veza...koja je stajala života i tebe i tvoje drage i cijelog tvog planeta...ccc...revolucija je skupa prijatelju...a evolucija još skuplja...prenesi te spoznaje na novi svijet...ccc.ccc.ccc
Statički elektricitet napokon zamre.
Post je objavljen 18.06.2010. u 19:06 sati.