Jučer san posli 3 godine otišla prijateljici okulistici jer me počela bolit glava i suzit oči kad dulje buljin u ekran il čitan.
Neš ti pregleda, čitaj brojeve, slova pa riči, sestra tu i tamo kapne neke kapi, seljaka me od aparata do aparata, doktorica svitli lampicon i gleda.
Zapričale se nas dvi ka da se nisamo vidile sto godina, ona kaže aj gotovo je, ja se dignem i tres.
Nisan pala na pod nego natrag u katridu, zamantalo me propisno, govori da mi je anestezirala oba oka da ih lakše temeljito pogleda i zaboravila reć da se moran polako dignit s katride.
Posli je naredila da do ujutro ne diran oči pa ma kako peckale i suzile a jesu, izludile me, nisan mogla ništa radit, oću reć letat po netu.
Inače, sve je s očima odlično, samo se dioptrija za blizinu malo povećala.
Išla jutros na HZZO potvrdit kartušinu za nove očale, tamo su rekli da ću dobit dio vridnosti očala od njih, ostalo iz đepa.
Dobila 24,00 kune !
Lipi okvir iman pa san dobro prošla, optičaru samo za tanja stakla dala one 24,00 i svojih 1.500,00 kuna !
Neman pojma zašto cili život plaćan zdravstveno, bolje bi prošla da san tu lovu bacala s mula Krke u more.
I pitan se kako će naš prosječni čovik, umirovljenike da ne spominjen, bit pismen i načitan kad nema šansi od plaće il penzije platit sebi obične očale za čitanje.
Post je objavljen 18.06.2010. u 18:00 sati.