...sam malo otišla do Petrinje i sretoh svoju profesoricu hrvatskog sa faksa Evu L...i onda nam se osmjesi sretoše kao da vrijeme nije prošlo...Bilo mi je lijepo tih posebnih nekoliko trenutaka...Sjetila sam se svog diplomskog koji je bio kod nje i svih onih sati kad smo se zadubile u svijet računala...kad je ona učila mene i ja nju...kad je ispravljala moje pjesme...i raznih tema koje smo pretresale kad smo se znale sresti...I uvijek mi je drago kad susretnem to drago biće, a prepoznavala sam onaj crveni jugić (ne bi vjerovali ali sam zapamtila te tablice..(bili mi brojevi nekako logični)) kad prođe...Bio je to lijep dan i kao nešto vrijedno nosimo(mi bivši studenti) sa sobom njezine neke vrijednosti koje nam je davala...Lijepo je znati od koga nešto potječe...
Post je objavljen 18.06.2010. u 15:56 sati.