prvo je za mene to bio mjesec pa hladnomodra sreća i sol koju smo izvlačili iz najdubljih dubina dim jedan drugi treći dim svaki dan zatim pustinja u kojoj sam gurala pijesak u oči kako ne bih morala gledati pravilno
nakon toga hladan zrak prostranstvo i led pa tračnice vrele tračnice
onda je to za mene bio mir među ribama prekriveni kapci ljuskama i uginulim travama mir praznog neba
autobusna stanica negdje tamo između dva doma uz more negdje uz put uz krš autobusno sjedalo vlažan prozor svako selo između šibenika i dubrovnika
sve je za mene bilo to mirisne točkice maleni prazni krugovi u zraku koji mirišu zrelo na ljepljive koralje i ispletene košare s utrobama školjki i rakova
mirišu toplo kao moji prsti nakon lubenice i krastavca kao bakina terasa kada se spušta noć i ona se hladi kao višnje na usnama
kao piknik s dekom pored onog mjesta gdje su noć prije trčale divlje svinje i nisu ih stigli uhvatiti, trčale su brzo i neustrašivo
dok je ona još znala hodati pa me vodila da upoznajem travke
kao razrovana mokra zemlja iz koje rastu tikvice i šareno pseto koje ti puše u uho i nos i smije se kunem se da se smije pa gura glavu kroz prozor i vrti ušima
bara puna punoglavaca zamućena : nemoj piti narast će ti žaba u trbuhu ne čuje i liže tu kašastu vodu
bio je trans okretanje pedala pamučno nebo nebo kao natopljeni pamuk kao da možeš piti iz njega
i trudila sam se upiti svaku kap jer djeluje ljekovito
kao da ćeš ozdraviti od onih svakidašnjih ludila od kojih umreš tisuću puta ako te zalije to nebo i izudara ti obraze dođe do kosti
misliš ako te cijelog dotakne to nebo skupljenih oblaka s magličastim prekrivačem ako te sasvim izlupa i ako se umoriš da ćeš biti izlječen mlad sretan
jedan dva jedan dva brojila sam okretaje trans jedna pedala druga savršena koncentracija trans
trans nebo i ledena koža naježena hrapava vlažna
a bilo je nekad svašta je bilo miris soli na ramenu tamnom ramenu i kosa podjeljena u pramenove slučajno
Post je objavljen 18.06.2010. u 15:16 sati.