Ah, mislim da je vrijeme da se objavi nešto novo jer, moram vam priznati, nelagodno se osjećam s toliko komentara pod jednim postom! :D Nije stvar u njihovu sadržaju, nego bogme u broju… :) Nisam nikad imao toliko „vaših neprocjenjivih mišljenja“ pod jednim tekstom i neobično mi je… Uglavnom, hvala velikoj većini na pozitivi, a čak bih htio i pohvaliti ono malo „druge strane“ što nisu bili pretjerano agresivni i vulgarni… :)
Uglavnom, dočekali smo je. The kiša. Dopustio sam joj da me gađa, ne otvorivši ombrelu sve dok stvarno nije počela mahnito udarati, kapima kao krokodilske suze. Konačno… Već je tjedan dana, kao žedan beduin usred pustinje, iščekujem, a nje nigdje. I sad konačno kiši. Štoviše, grmi i struja „žmiga“… Što se više poželjeti može? Možda da me ova odurna ženka komarca prestane bosti; ne mogu je uhvatiti i „zapljeskati“ joj, a tako bih htio…
Kišica, konačno… Uvijek me uhvati sjeta i veoma oštra, dosadna čežnja koja zahtijeva my individed attention… Kiša je tako romantična; pravi setting za dekicu (dobro, dekica bi u trenutnim uvjetima značila moj preuranjeno preseljenje na Ahiret), nečije rukice i tišinu.
Doskočio sam problemu s razmaknicom. Znate da me jbe već mjesecima u zdrav mozak i stvarno, STVARNO ide na živce… E, pa, više ne. Slučajno sam se sjetio potražiti na internetu postoji li programčić koji dopušta reorganiziranje tipki, virtualno. Naravno da postoji. Proglasio sam ALT tipku novom razmaknicom. Presto! :)
Ma, nemam kad piskarati, idem dalje… Sutra je kolokvij iz praktikuma iz fiziologije, treba se malo ponoviti, je li.
Post je objavljen 17.06.2010. u 20:39 sati.