Caimani rade marljivo. Svira se sve u 16 ali je razlika u tome što se više sviraju slušačke svirke.
Plesači su nas zaboravili. Čast iznimkama! ![]()
Malo smo im passe! Kažu, sviramo "samo" cubanu, a oni bi i reggaeton i bachatu i kravaton i rigodon i tko zna što još. 
Pa mi imamo samo 16 žica za trzanje, par kožica za lupkanje, nešto malo crno za struganje i pokoje jajce za šuškanje. 
Tu su još i naša grla iz ergele Škripicanera i to je to. Nema bubnjeva, trubica, synthova, električnih gitara.
To smo što jesmo, iskreni, jednostavni, izvorni. 
Ta nam je situacija u stvari pomogla da se više posvetimo samoj svirci i nekim drugim ritmovima koji nisu isključivo podređeni plesu.
Caimani su konačno postali ono čemu su težili. Band koji se sluša! Ako netko i osjeti poriv za plesom, to nam pričinjava veliko zadovoljstvo.
Ali nije imperativ! Tek sada u ovoj glazbi pronalazimo one prave glazbene trenutke koji nas ispunjavaju i koji čine tu čaroliju s Cube tako posebnom.
Učimo i učit ćemo dok smo živi i svaki puta pronalaziti nešto novo u toj jednostavnoj iskrenosti sviranja.
Uvijek se može bolje, naravno!
Za sada smo svaki četvrtak u restoranu "Karaka" gdje u postavi "Caiman verde basico" pokušavamo dočarati zvuk cubanskih ulica.
Koliko nam se čini, to nam i polazi za rukom.
Provjerite!
PS: U ponedjeljak 14.06. smo svirali u SUVAG-u na završnoj svečanosti jezične grupe za Španjolski i kao i svake godine napravili ugodnu atmosferu. Bilo je glume, recitacija, plesa, tombole, svirke i nikome nije silazio osmijeh sa lica. Hvala na pozivu i ako ne prije, vidimo se dogodine! 
Post je objavljen 17.06.2010. u 01:40 sati.