Ustavne promjene, što je promijenjeno, što nije a trebalo je, i
o sluganstvu Banskih dvora i Pantovčaka prema inozemstvu...
Hrvatski sabor je izglasovao četvrte ustavne promjene od vremena donošenja prvog hrvatskog Ustava, u Zagrebu, 1990. godine.
Sjedinjene Američke Države su u preko 200 godina svoje državne nezavisnosti i ustavnosti jednom promijenile Ustav kada je izglasovan amadement koji državljanima SAD jamči slobodu govora i pravo na šutnju pred službenim tijelima, dakle, nitko ne može biti prisiljen govoriti ako ne želi, i isto tako nitko ne može nikome zabraniti da slobodno govori što hoće. To je demokratski standard koji u Republici Hrvatskoj ne postoji jer se sustavno provodi protuustavna cenzura u svim državnim i javno-pravnim tijelima, uključujući u (mas)medijima.
Po broju ustavnih promjena ne vidi se doduše ozbiljnost ili neozbiljnost države nego ozbiljnost ili neozbiljnost sustava vlasti i predstavnika vlasti; što se češće ustav mijenja, to je vlast nesigurnija, sustav slabiji; tako je bilo u bivšoj Jugoslaviji, tako je i u sadašnjoj Hrvatskoj, što nije čudno jer i u jednom i drugom sustavu vladaju jedni te isti.
Po zahtjevu Europske unije morao se radi mogućeg ulaska RH u EU mijenjati samo onaj dio Ustava koji zabranjuje izručenje hrvatskih državljana zemljama-članicama EU. Taj dio je, dakle, promijenjen, i time su bivši komunisti opet uništili dio suvereniteta hrvatskog naroda, s time da narod nema pojma o tome jer ga njegovi zastupnici o tome ne obavještavaju, niti domaći mediji o tome izvještavaju.
Arbitražnim sporazumom koji je premijerka Kosor potpisala sa slovenskim premijerom, a Hrvatski sabor ekspresno potvrdio paraf (dok je hrvatskom narodu uskraćeno pravo da se o tome izjasni na referendumu!!), vladajući bivši komunisti potencijalno su se odrekli dijela i suvereniteta i dijela državnog teritorija kojega je hrvatski čovjek na istočnojadranskoj obali stoljećima branio i obranio od tuđih osvajača da bi ga danas hulje prodale kao što je Strossmayer nagodbom s Ugarskom prodao Mađarima Rijeku (pojam poznat iz hrvatske povijesti kao tzv. Riječka krpica, t.j. amandement na ionako protuhrvatsku i lošu Nagodbu).
Naime, vlasti Republike Hrvatske nisu više gospodari zbivanja odnosno ne utječu više na sudbinu hrvatske pomorske granice i akvatorija što je slična situacija kao kada hrvatska nogometna reprezentacija nije vlastitom igrom više utjecala na svoj plasman na SP u Južnoj Africi 2010. nego je ovisila od utakmice svojih konkurenata između Engleske i Ukraine; i u slučaju tzv. arbitraže smo sudbinu vlastite zemlje prepustili stranim političarima iako je civilizirano rješenje bilo odluku prepustiti Međunarodnom sudu za prava na moru koji odlučuje na osnovi struke i činjenica, ili pak potpuno neovisno riješiti situaciju na način da se kaže da je pitanje granice za Hrvatsku riješeno onako kakve su sadašnje granice koje su nastale raspadom SFR Jugoslavije i kako ih je potvrdilo Badinterovo ustavno povjerenstvo Europske unije. Je li sve to veleizdaja što rade vlada, predsjednik Republike i Hrvatski sabor, i saborska opozicija? (U Ustavu piše na je poplitički teritorij Republike Hrvatske jedinstven i neotuđiv.)
Nova ustavna odredba o nezastarjevanju ratnog profiterstva i pljačkaške privatizacije i pretvorbe je zastarjela i imati će učinka eventualno za buduće ratno profiterstvo, što znači da ova odredba služi za bacanje javnosti pijeska u oči, jer u međuvremenu su ratni profiteri oprali novac od opljačkanog hrvatskog narodnog gospodarstva, i danas se većina te javne imovine nalazi u rukama stranog, pretežito zapadnog krupnog kapitala i ne treba očekivati reviziju jer tko bi postavio upitnim privatizaciju neke nekadašnje hrvatske banke koja se danas nalazi u vlasništvu neke strane države? (Hrvatske banke, naime, po podatcima Ekonomskog instituta u Zagrebu, nisu privatizirane nego prodane u većinsko vlasništvo stranih vlada, a ne privatnih investitora kapitala) Jedino rješenje bi bila nacionalizacija [podržavljenje] opljačkanog kapitala u Hrvatskoj, ali to ova garnitura predstavnika i sustava vlasti nije u stanju niti želi se zamjeriti svojim gazdama u inozemstvu jer živi od njihovih usmenih pohvala. Još će ovaj opljčkani hrvatski narod, danas sa gaćama na štapu, roniti krokodilske suze za političkim programom Hrvatske stranke prava 1861. iz 1997. godine koji je glasio:
"Zemlja - seljacima, tvornice - radnicima - vlasništvo - vlasnicima".
Nadalje, ustavnim promjenama je hrvatska dijaspora ostala na tri saborska mandata. S obzirom da u svijetu živi 50% Hrvata današnje Hrvatske je taj broj saborskih mjesta premalen, s tim da je do sada bilo zlouporabe od strane Hrvatske demokratske zajednice koja je uvijek odnosila svih dosadašnjih 12 saborskih mjesta od dijaspore, i u dijasporu su vladajući ubrajali i bosanskohercegvačke Hrvate iako oni nisu dijaspora nego nacija u BiH, i dio hrvatske političke nacije.
Ustavnim promjenama su nacionalne manjine dobile dvostruko pravo glasa na parlamentarnim izborima, dakle, jednim glasom biraju stranku koju žele, a drugim glasom biraju stranku svoje nacionalne manjine, a sveukupno imaju 5 mandata u Hrvatskom saboru, dakle, dva mandata više nego hrvatska dijaspora koja broji milijune ljudi, dok nacionalne manjine broje 1,5% stanovništva Hrvatske ili oko 50 tisuća ljudi; srpska nacionalna manjina nije dobila dvostruko pravo glasa jer je izuzeta iz toga (ali ima i dalje zajamčena tri mandata u Saboru), što je s jedne strane čudno, i ne sluti na dobro jer to znači da se planira Srbima dati puno više, naime, teritorijalnu autonomiju u Hrvatskoj, i to kroz tzv. Vijeće općina u istočnoj Hrvatskoj koje će se regulirati zakonom; u biti tragikomično je da se opozicija (SDP, čak i HNS-LS itd.) uoči izglasavanja novih ustavnih promjena suprotstavljala ustavnoj teritorijalnoj autonomiji za Srbe koju je HDZ predložio prilikom ovih posljednjih ustavnih promjena; čini se da su se u Hrvatskom saboru dobro dogovorili tko će što odglumiti. Hollywoode, gdje si, podijeli Oscare! Koja sprdačina. K tome SDSS koketira sa zahtjevom da Srbi u Hrvatskoj opet postanu nacija, a ne nacionalna manjina, odnosno time je Pupovac prijetio prilikom izglasavanja ovih posljednjih ustavih promjena, uoči kojih je čak predložio i ukidanje ustavnog članka o zabrani udruživanja RH u balkanske ili jugoslavenske asocijacije, što znači da iz povijesti nije ništa naučio niti su mu bitne ljudske žrtve koje su nastale kao posljedica balkanskih ili jugoslavenskih asocijacija i velikosrpskih ratova od 1912. do 1999. godine!!
Dakle, ponovimo povijesnu lekciju: jedna trećina srpske nacionalne manjine se uz pomoć Beograda, jugoslavenske komunističke tajne službe, Miloševićeva totalitarna režima u Srbiji i JNA pobunila protiv prve demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj i osamostaljenja hrvatske države, 17. kolovoza 1990. tako zvanom Balvan-revolucijom i oružanim ustankom u Kninu, i zatim 1991. u velikosrpskoj agresiji su četnici okupirali jednu trećinu Hrvatske, u zaštićenim UNPA-zonama Ujedinjenih nacija na okupiranim područjima RH pobili preko tri tisuće Hrvata, isto kao i u okupiranom Vukovaru, te je u velikosrpskoj agresiji sveukupno poginulo preko 20 tisuća Hrvata, da bi Srbi dobili 2010. teritorijalnu autonomiju? Za što, za oružanu pobunu? Za rušenje hrvatskog Ustava? Za nepoštivanje teritorijalne cjelovitost i nezavisnosti Republike Hrvatske? Za ubijanje hrvatskih građana, civila? Međutim, povijest nas uči da je HDZ izdao Vukovar godine 1991. prilikom srpskog napada na ovaj grad-heroj.
Nije ni čudno da je HDZ sada promijenio Ustav tako da se Hrvatska jedva više prepoznaje kao samostalna država sa svojim suverenitetom za kojega je poginulo i život dalo u ratu preko 20 000 Hrvata. Kosor i Jugosipović kao da rade na ukidanju hrvatske države - daje se legitimitet genocidnoj tzv. "Republici Srpskoj", druži se i dogovara sa srbijanskim predsjednikom koji zahtijeva ukidanje hrvatskog praznika Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti od 5. kolovoza (1995.) kada je oslobođen veći dio hrvatskog teritorija od srpske okupacije, licemjerno se vlast hrani na kritici neofašizma dok se provodi neokomunistička politika i hvali zločinca Tita, a 15 godina licemjeri bili u koaliciji sa neofašistom i antisemitom Đapićem i otetom Hrvatskom stranjom prava.
Još je Dobroslav Paraga upozorio 1991. hrvatsku javnost da je Franjo Tuđman 1991. u Den Haagu potpisao sa Slobodanom Miloševićem i međunarodnom zajednicom dokument u kojemu je na engleskom jeziku stajalo da se na slijedeće pregovore pozivaju i pobunjeni Srbi; nakon toga je nakon rata predsjednik Tuđman dao potpisati Erdutski sporazum na koji se sada pozivaju protuhrvatski elementi u Republici Hrvatskoj i zahtijevaju srpsku teritorijalnu autonomiju!! Ne treba zbog toga četnik Savo Štrbac, jer Hrvatska ima svoj HDZ.
I opet je Milorad Pupovac drsko ucjenjivao, ovaj puta ne samo vladu Republike Hrvatske nego cijeli Hrvatski sabor. Međutim, nije problem u njemu, on smije tražiti što ga je volja, problem je u Hrvatskoj demokratskoj zajednici koja mu to dopušta! HDZ nije niti hrvatska niti demokratska, ali zajednica jeste, samo je pitanje kakva? Zajednica oportunista? Neki se pitaju jesu li HDZ i SDP zločinačke organizacije? Ali ne zbog zločina nad Srbima nego nad Hrvatima?
Što je s naručiteljima ubojstva Ante Paradžika, generala Blaža Kraljevića i osmorice stožernih časnika HOS-a, što je sa rasvjetljavanjem i procesuiranjem partizanskih ratnih zločina i komunističkih zločina, što je sa procesuiranjem veleizdajica za pad Vukovara, što je sa Glavaševićevom optužnicom za pad Vukovara? Što je sa pitanjem tko je dozvolio haaškom sudu ICTY da hrvatski generali budu optuženi za “zajednički zločinački pothvat“, jer, ispada da su na području Hrvatske djelovala dva zločinačka pothvata umjesto velikosrpske agresije. Što je s pitanjem, tko je dozvolio da haaški sud dobije nadležnost za Oluju? Tko je uopće pitao hrvatski narod želi li uopće pregovore Zagreba sa Bruxellesom oko ulaska RH u članstvo EU, i odricanje od suvereniteta, stečenoga krvlju u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH? Što je sa zakonom o lustraciji, i zašto nije donijet ustavni zakon o lustraciji bivših komunista i četnika? Nije bilo referenduma niti u vezi ulaska Hrvatske u NATO.
Možda se Hrvati jednog dana sjete političkog programa Hrvatske stranke prava 1861. o političkoj i vojnoj neutralnosti Republike Hrvatske.
HDZ je promijenio i ustavnu odredbu o potrebnom broju glasača za referendum, tako da prilikom glasovanja na referendumu za potvrdu ili odbacivanje ulaska RH u EU više nije potrebna većina upisanih birača nego većina izašlih na referendum, tako da teoretski manjina Hrvata može odlučiti u ime većine Hrvata. To, dakle, nema veze sa demokracijom, a govori i o tome da se ova osovina loše vlasti i saborske kvazi-opozicije boji narodne volje!
Ono što su trebali u Hrvatskom saboru promijeniti u Ustavu, a nisu, to je onaj dio preambule koji sadrži spomen na ZAVNOH jer je ZAVNOH relikt Oktobarske revolucije i totalitarnog socijalizma odnosno komunističke diktature, ali to naravno nisu ni u snu pomislili promijeniti, tako da vladajući komunisti čak ni dlaku ne mijenjaju, a kamoli svoju (zločestu) ćud!
Ivo Josipović i Jadranka Kosor zajedno osuđuju prijenos koncerta za pomoć obrani generala Ante Gotovine – većeg cinizma nema!!
Sanader je prodao ZERP, i Hrvate uskratio za za 300 milijuna eura godišnje od ulova ribe, Kosor se arbitražnim sporazumom praktički odrekla dijela hrvatskog teritorija, i suvereniteta, a sada Banski dvori i Pantovčak zajedno osuđuju prijenos koncerta na tako zvanoj javno-pravnoj Hrvatskoj radio-televiziji na kojemu je nastupio i Oliver Dragojević. Znači, general Gotovina, iako nije pravomoćno osuđen, je za predsjednika Republike i predsjednicu vlade zločinac iako mu nikakav zločin nije dokazan niti je osuđen od haaškog suda. Takvog otvorenog primjera uvlačenja neprijateljima Hrvatske i izdajničkog ponašanja nije bilo od vremena izdaje Vukovara i Bosanske posavine, i dogovaranja u Karađorđevu o podjeli Bosne i Hercegovine između Pantovčaka i Dedinja! (Izdaja se, dakle, ponavlja, jer nije kažnjena.)
HRT je, dakle, zbog napora uvlačenja Pantovčaka i Banskih dvora nekome u Bruxellesu i Den Haagu u zadnjicu trebao zabraniti koncert na kojemu se sakupljao novac za obranu generala Hrvatske vojske koji su ovu zemlju branili od agresije i četničkih zločina, ali ne treba zabraniti kada se šire totalitarne ideje propalog diktatora Tita i njegove jugo-komunističke bande?!
Umjesto sakupljanja potpisa za referendum o poništenju takvih sramotnih ustavnih promjena, sakupljaju se potpisi za referendum o odbacivanju novog Zakona o radu što je također važno, ali ne tako važno kao što su suverenitet i sloboda, međutim, hrvatsku javnost će se zabavljati manje važnim kako bi se iza leđa toj istoj javnosti provodile mjere koje je stoje njene sretne budućnosti, a da se vlada drži Ustava, i da Ustavni sud brani Ustav onda ne bi takav ZOR mogao ni proći jer u Ustavu piše da je RH socijalna država i da svatko ima pravo na rad i na svoja građanska i ljudska prava. Međutim, vladajući bivši komunisti su davno pogazili vlastiti Ustav, zajedno sa nekoć pobunjenim Srbima, tako da je hrvatski narod postao žrtva dvije zločinačke organizacije, s jedne strane velikosrpske, a s druge strane udbo-mafijaške!
Pitanje: što vi mislite o najnovijim ustavnim promjenama, i o kritici Josipovića i Kosorice o prijenosu koncerta na HRT-u za pomoć obrani optuženih generala HV pred haaškim sudom?
CBK
Post je objavljen 17.06.2010. u 01:03 sati.