Every mistake in our lives takes a little piece of our soul. But, some mistakes were not chosen by us, we were pushed into it by significant others... Don't be the pusher... It's not right! Pushers are usual judgers; judging leads to becoming the pusher!
Jesam li luda ako tvrdim da nema nepremostivih mostova, da nema situacija koje se ne mogu izgladiti, ispraviti, ako je postojala barem neka doza razumjevanja i suosjećanja, pažnje i ljubavi... Pozitivno treba poticati; kočeći logičan, ispravan slijed potičemo loše... lošem se može stati na kraj, no ne na način ignorancije nikako! Trebamo se naučiti prazniti, jer tek kad ispraznimo čašu, možemo ju ponovo puniti... Ljudska je tendencija biti sretan, čovjekovo najprirodnije stanje kojem nesvjesno teži... ponekad izabere krivi način, ponekad ne vidi pred nosom, ponekad se izgubi... naša uloga ovdje nije da sudimo, da nekoga učimo pameti, naša je uloga da praštamo... jer svakim oprostom potakli smo dobro i postidjeli zlo. Da ne bude zabune, mislim na nepoželjne, povremene i nesvjesne odlike našeg karaktera koje ponekad neželjeno izbiju na površinu.
Differences might become unnegligible if we don't have apprehension!
The growth of an uncrossable bridges depends on the misunderstandingness of ours!
Post je objavljen 16.06.2010. u 22:21 sati.