Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

infinitas, početak kraja priče

"U očima, na usnama je nama vječnost tad bila ..."

(Shakespeare)



Photobucket
photo by rU



Beskonačnost, početak kraja priče

Da l' bi ruža mirisala
i kad se ružom ne bi zvala
...

...

Vječno je svitanje nastavilo svitati.
Rumenilo na istoku, svjež jutarnji povjetarac, cvrkut ptica koje se bude, rosa na ružinim laticama, svježina novoga dana koji nikada neće dočekati podne ni večer. Silvestar bi se budio, osmjehivao se Rosei i nazivao je svojom zorom ...

Silvestar je bio tako sretan, tako pun želje za Rose da se činilo kako ne primjećuje kako su oboje zarobljeni u tome vječnom jutru. Dok bi prve sunčeve zrake provirivale kroz rebrenice, Silvestar i Rose vodili bi ljubav a potom bi, nagi i bosi, gazeći rosnu travu, prišli rubu visoke obale i zagrljeni promatrali rađanje sunca. Kad bi se vratili u kuću nepopijena kava mirisala bi u plavim šalicama, netaknuti doručak ostao bi na tanjurima, a oni bi se vratili u postelju, ljubili se opet, pa opet zaspali i opet se budili u svitanju koje će vječno svitati.

Silvestar bi se ponekad, prije no što bi se Rose probudila, iskrao iz postelje i vratio se sa svježe ubranom ružom koju bi položio na uzglavlje. Rose bi se osmjehivala, na laticama ruže koja nikada neće uvenuti iskrile bi i hlapile kapi rose ...
Silvestar je bio tako zanesen, tako sretan, tako uvijek iznova željan da Rose nije imala srca pitati ga nedostaju li mu podne i večer, nedostaju li mu zalasci sunca i noćna tama, ne poželi li ponekad umjesto pupoljka na grančicama ružina grma ugledati crvene plodove šipka ...

...

Ponekad bi se Rose probudila prva. Iskrala bi se iz Silvestrova zagrljaja i otišla do grma ruža koji je cvjetao uz rub visoke obale. Dodirivala bi orošene latice ružinih pupoljaka i razmišljala o tome kako je ranije uvijek žalila kad bi se pupoljci rascvjetali a latice se počele osipati.
A tada bi se sjetila stihova dragog joj pjesnika, napisanih u slavu prolaznosti:

Duša voli slabi cvijet što vene i svene,
i sve što je lijepo, i što gine lako ...


...

(kraj priče slijedi)










Post je objavljen 16.06.2010. u 17:55 sati.