I tako, dolazim ja na Zrinjevac, i vidim veliki ograđeni prostor i gomilu policije, koja je dobro obavila svoj posao tom prilikom, i oko ograde bijesna gomila koja uzvikuje uvrede. I idem prema mjestu gdje je bio ulaz u ograđeni prostor, tamo stoji neki obritoglavac, golem, malo niži od mene ali 30 kila teži (hm, danas bi bilo 25…
), dvadeset i neka godina, okrenut prema kavezu u koji su se stidljivo uvlačili sudionici prosvjeda, i sipa psovke i uvrede, bez prekida da uzme dah, monotono: "Pička vam materina, gadovi, bolesnici, manijaci, perveznjaici, protiv Boga ste i Naroda", tako nešto. Ja stanem iza njega, sa zanimanjem pratim njegov performace, oko njega onako golemog prazan prostor, čekam da u gomili uvreda kaže "Nabijem sve pedere nakurac!"
Onda mu priđem, otraga, potapšem ga po lijevom ramenu i pitam: "Što tebe zapravo muči?" On se okrene i izbezumljeno zagleda u mene sitnim, mutnim okama, nekoliko trenutaka s posvemašnjim nesnalaženjem. Onda mu se oči rašire, zavikne "I si si od njih, jebem ti mater!" i onda napravi dva koraka prema natrag, zavuče ruku ispod vjetrovke, i izvuče - pazi sad: posvećenu sličicu Majke Božje iz Međugorja!!!
I ispruži je u mesnatoj ručerdi prema meni, onako kao kad se križem braniš od vampira, i počne urlati: "Imam ja Majku Božju da me brani od takvih kao što si ti, pička vam materina svima, bando perveznjaka, kurvini sinovi, protivite se Isusu!" i dalje neumorno.
Ja slegnem ramenima i okrenem se, i uđem u rezervat, uz bijesno dobacivanje ponekog starčića i bakice, koji inače unezvjereno bježe od onakvih ćelavih individua sa IQ-om manjim od broja cipele.