Pa i nije baš veselo počelo ali je sve dobro završilo.
U petak ujutro, na putu za vrtić svratili smo do pošte , ubaciti jednu rođendansku čestitku. Vito se zatrčao, a tako je to sa djecom, trče, ne gledaju i pao . Dobro je izgrebao koljeno i malo šepao. Na koljeno sam mu odmah stavila flaster i mislila kako će šepanje proći kad se u igri zaboravi.
Oko pola 4 zove mužić
“Dijete mi šepa ! Pa što ti radiš da ne možeš paziti na dijete ?!” Helloooo
I cijela rasprava oko toga jer njemu je uvijek netko kriv. Sa njim se to sigurno ne bi moglo dogoditi Djeca padaju, ne možeš ga cijelo vrijeme držati u krilu da mu se nešto ne dogodi. Da je bilo nešto ozbiljno pa valjda bi zvali iz vrtića. Al ne, njega obuzme strah pa zaboravi na logiku i onda se prepucava preko telefona umjesto da krene riješavati situaciju.
Kad sam došla doma Vito je jako šepao I kroz suze me pita “mama nećemo ići na hitnu ? ”, tatino maslo. A tata da je baš bio tak jako zabrinut onda ne bi išao najprije skuhati ručak nego odveo dijete na hitnu. Ja pitala prijateljice medicinarke i mame sa malo većom djecom što da radim i od svih sam dobila odgovor neka pričekam do drugog jutra jer da je nešto slomljeno jako bi biljelo i ne bi baš mogao hodati.
Stavila sam mu hladan oblog , odsjedila s njim na kauču cijelo popodne i igrala se. Povremeno sam mu pokušala manevrirati s nogom da vidim u kakve je položaje može staviti, a i preko noći sam pratila što se događa, Normalno ju je ispružio i savio kao I drugu ali čim se probudio odmah je bilo “mama nosi me” , da teško hoda.
I da se ne bi previše mislila preko vikenda, spremili smo se Ii na hitnu.. Čekaonica prazna, doduše bilo je tek prošlo 7 ali ipak sam očekivalal baremnekog. Kirurg ga jepregledao, poslao na slikanje, nema ozljeda kostiju, mala kontuzija, mirovanje 3-4 dana.
Kad smo se vratili doma, a vratili smo se već prije 9 ujutro, zamolila sam susjedu (mama od Vitine prijatlejice) da ga pričuva na sat vremena da mogu otići u nabavku i po naočale u optiku. Tata je radio. Kad sam se vratila iz dućana njih dvoje su plesali.
Čim je prijateljica otišla, opet je počeo šepati….
Danas je krenuo u vrtić, malo još šepa ali kad se zaboravi hoda normalno . Al bez flastera ni slučajno i pomno pazi da ga ne dotakne kad oblači hlače.
Post je objavljen 16.06.2010. u 13:17 sati.