'Imaš li što poručiti Lolu...' - pitala ju je mama, dok je ležala na intenzivnoj njezi nakon trečeg, četvrtog, petog moždanog udara... obrijane glave, trapanirane lubanje iz koje izlazi cijev za subduralnu drenažu, drenažu likvora i krvi...
'Neka se čuva neprijatelja.' - rekla je...
Poručila je to svima koje zna, slijepa i skoro potpuno paralizirana, zarobljena u tijelu koje je dijabetes godinama polako, ali detaljno uništavao. Ne znam je li znala što govori... to nekako i nije njen stil.
Prijatelji... neprijatelji... neprijatni prijatelji, prijatni neprijatelji... komplicirano... zato evo jedna naivna simplifikacija, koja na kraju ipak jasno definira 'neprijatelje'...
Post je objavljen 15.06.2010. u 22:54 sati.