Marketing
MARIJA MAJKA CRKVE
MARIJA MAJKA CRKVE
»Ženo! Evo ti sina!« »Evo ti majke!«
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Na Duhove slavimo blagdan rođenja sv. Crkve Kristove. A na drugi dan Duhova, slavimo blagdan Marije Majke Crkve.
U prvim vremenima Crkve više je bilo naglašeno Božansko materinstvo Marijino i ona se štovala kao Bogorodica, dok u posljednjim vremenima naglasak je stavljen na Crkvu i Marija se štuje kao Majka Crkve.
Za mnoge Crkva su papa, biskupi, župnici, odnosno hijerarhija, liturgija, sakramenti, zakoni… itd.
Zato papa Pavao VI. pri svršetku Drugog Vatikanskog Sabora (21. studenog 1964.) naglašava da se Crkva ne iscrpljuje u hijerarhijskoj strukturi, u svojoj liturgiji, u svojim sakramentima, u svojem pravnom uređenju, već njezina intimna bit, prvi izvor njezine posvećujuće učinkovitosti je u mističnom sjedinjenju s Kristom, u sjedinjenju koje mi ne možemo odvojiti od One koja je Majka utjelovljene Riječi, i koju je Isus Krist htio tako tijesno povezati sa sobom u našem spasenju.
Stoga Pavao VI. kao krunu Sabora proglašava Mariju »Majkom Crkve«, majkom svega Božjeg naroda, vjernika i pastira, koji je nazivaju majkom ljubaznom i želi da tim preslatkim imenom unaprijed presveta Djevica bude još više čašćena i zazivana od svega kršćanskog naroda.
Ovaj naslov poznat je vjernicima već od prvih vremena. Temelji se na Božanskom materinstvu, na Marijinoj aktivnoj prisutnosti s Kristom u djelu spasenja ljudskoga roda, što je temeljni odnos Marije s Crkvom.
Budući da je Ona Majka Isusa Krista, koji je od prvog trenutka svojeg utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu Glava i svojega mističnog Tijela, što je Crkva, Marija je i Majka Crkve.
»Marija, kao Majka Krista, Majka je vjernika i pastira, Majka Crkve« kaže papa Pavao VI.
Ne možemo shvatiti Crkvu izvan njezinog mističnog sjedinjenja s Kristom. Krist i Crkva su jedno. Dolazak Isusa Krista na ovu zemlju je dolazak Božjeg kraljevstva među ljude. Crkva, obdarena darovima Duha Svetoga i vjerna zapovijedi ljubavi Isusove, poniznosti i odricanja, prima poslanje i naviješta Božje kraljevstvo svim ljudima i narodima i ostvaruje ga, što je sjeme i početak konačne objave Krista.
Prema tome Isus i njegova Crkva su jedno, puni Krist.
Marija je Majka ne samo Glave nego cijelog Krista. U trenutku Marijina »neka mi bude po Riječi tvojoj« Duh Sveti, Božja ljubav i izvor svakoga života, satka u Mariji tijelo čitavog Krista, Isusa koji nas otkupljuje i spašava i njegovo mistično tijelo, Crkvu.
Marija tako postaje Majka Krista i Majka Crkve, Majka Krista Pastira i Majka ovaca. Ona je Majka Krista i njegovih loza, Majka Krista ugaonog kamena i nas živog kamenja njegova hrama, Majka Krista zaručnika i Crkve njegove zaručnice, Majka Krista koji u svojoj krvi stvara Novi savez i naroda Božjeg koji po vjeri u Krista i u njemu čine novi i vječni savez, na slavu Boga Oca u jedinstvu Duha Svetoga.
Crkva je rođena u muci i uskrsnuću Isusa Krista.
Majka Crkve je Marija za koju Isus s križa u svečanom trenutku proglašava njezino duhovno, ali stvarno materinstvo, govoreći Ivanu koji uosobljuje Crkvu koja se rađa: »Evo ti majke!« (Iv 19,26).
Marija je Majka Crkve, ne kao neko daleko i nedostupno biće, već kao blaga i osjećajna majka, koja se brine za Crkvu Božju i za sve čovječanstvo koje je u hodu prema vječnoj domovini, u zagrljaj Trojedinog Boga.
Marija podno križa »probodena srca« zbog mržnje i grijeha svijeta, s Isusom prinosi otkupiteljsku žrtvu spasenja. Sin Božji preuzima na se patnje svih nas i tjeskobu svih ljudi. Jednako i Marija.
Prisutna je u našim patnjama i to je boli. Ako je ljubimo uklonimo grijeh i sebičnost iz svojeg srca, izvor čovjekovih patnja i ostvarimo zapovijed Kristove ljubavi. Ako se međusobno ljubimo, najbolji je znak da i Mariju iskreno ljubimo.
Svaka majka prenosi djeci svoj lik. Stoga između Marije, Majke Crkve i same Crkve postoji tijesan odnos i duboka sličnost. Marija je idealan lik, uosobljenje, pralik Crkve. U njoj se zbiva prijelaz iz starog u novi narod Božji, od Izraela u Crkvu.
Ona je prva između poniznih i siromašnih koji su ostali vjerni Bogu, koji iščekuju otkupljenje. Ona je također prva među otkupljenima koji u poniznosti i posluhu prihvaćaju Otkupiteljev dolazak.
Marija je prvi plod i najsavršenija slika Crkve. »Združena sa svim ljudima koji trebaju spasenja« - proglašava II. Vatikanski Sabor - Ona je bila »otkupljena na uzvišeniji način u vidu zasluga svoga Sina« (LG 53). Stoga Marija sjaji u očima vjernika kao posve čisti stvor, sva lijepa, sva sveta, kadra da bude Crkvom kako to neće biti ovdje na zemlji nijedan drugi stvor.
I mi danas treba da od nje naučimo, polazeći od njezina primjera, kako graditi Crkvu. A da bismo to mogli, znamo da nam je ponajprije pod njezinim vodstvom napredovati u vršenju čina vjere.
Marija je živjela svoju vjeru u trajnom produbljivanju i sve većem otkrivanju svete volje Božje, polazeći kroz teške trenutke tame, već od prvih dana svoga materinstva (usp. Mt 1,18 sl.). Ona je sve teškoće prevladavala odgovornim osluhom i posluhom Božjoj Riječi.
Tako i mi treba da se založimo te produbljujemo i učvršćujemo svoju vjeru osluškivanjem i prihvaćanjem te proglašavanjem i poštivanjem Božje Riječi da bismo u svjetlu te Božje Riječi pažljivo ispitivali znakove vremena i tumačili ih i ispunjavali u povijesnim događajima (usp. Enciklika »Marialis cultus« br 17 Pavla VI.).
Marija nam se predstavlja kao primjer hrabre i poduzetne nade i aktivne ljubavi. Ona je hodala putem nade s poučljivom spremnošću te je iz židovske nade prešla u kršćansku nadu. Ona je živjela ljubav prihvaćajući sve njezine zahtjeve sve do posvemašnjeg samodara i najviše sebedarne žrtve.
Vjerni njezinu primjeru i mi treba da ostanemo čvrsti u vjeri. Veliki i pouzdani u nadi, savršeni u ljubavi pa i onda kad se tmasti oblaci što prijete olujom, nadviju nad Crkvu što kao lađa plovi posred valovlja, često protivnog, posred nepogodnih događaja ovoga svijeta.
I mi treba da rastemo u vjeri, ufanju i ljubavi, razvijajući poniznost, siromaštvo duha, raspoloživost, sposobnost osluha i pažljivosti te tako prianjamo uz ono što nam je Marija pokazala svjedočanstvom svega svoga života.
»Stoga je Katolička Crkva poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje, kao preljubaznu majku« (LG 53)
Crkva u njoj štuje majku koja bdije nad njezinim razvojem i ne prestaje ju zagovarati kod svojega Sina, kako bi izmolila svim kršćanima duboku vjeru, ufanje i ljubav. Marija svom dušom nastoji oko jedinstva svih kršćana jer je majci i te kako stalo do zajedništva njezine djece. Nema srca koje je toliko ekumensko kao srce Marijino.
Mariji majci Crkva se utječe u svim svojim poteškoćama. Njoj povjerava svoja nastojanja jer, kad se njoj moli i kad nju ljubi, odgovara želji što ju je Spasitelj izrazio sa svojega križa.
I Crkva znade da se ona neće oglušiti njezinim zazivima. Marija je u samom početku Crkve bila sjedinjena u molitvi s apostolima i s prvim Kristovim učenicima. Ona je pridonijela da se izmoli preobilje darova Duha Svetoga.
I danas još uvijek Marija nastavlja svoje sudjelovanje s Duhom Svetim u djelu spasenja svih ljudi i u djelu sjedinjenja i jedinstva svih kršćana. Svojom majčinskom ljubavlju grli svakog pojedinog čovjeka i sve ljude i tako pridonosi jedinstvu Kristove Crkve.
U Mariji, proslavljenoj na nebesima, Crkva je već označena u dvanaest zvijezda, dvanaest apostola, rodozačetnika novog Izraela, u slavi sa Sinom, koji je uzet k Bogu i prijestolju njegovu.
Ona je već proslavljena slavom koju čeka i Crkva, koja se još nalazi u pustinji, u borbi sa zmajem, ali sigurna u pobjedu, promatrajući slavu Marijinu, prvi ud Crkve i majku Crkve.
Pogled na »Ženu odjevenu suncem« na proslavljenu Majku Isusovu, savršenu sliku pobjedničke Crkve posljednjih vremena ulijeva snage i odvažnosti i nama u trenucima umora, klonulosti i beznađa.
I ujedno nam je to poziv da i mi, poput Krista i njegove majke, shvatimo snagu i moć križa i patnja, te se s Marijom pridružimo patnjama njezina Sina, koje su porođajni bolovi našega božanskog sinovstva i naše proslave.
Ako s njima zajedno trpimo, s njima ćemo i mi zajedno biti i proslavljeni.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a. 10ab
P 15,9d - Jud 13,19bcde. 19,20
Vg 13,23bc-24a. 25abc
Iv 19,25-27
Post je objavljen 08.10.2010. u 17:10 sati.