Nikada ne pjevam i ne plešem u društvu. Ne volim velike tervenke… a kad se zalome, uvijek sjedim u nekom kutu i razgovaram sa ljudima.
Nikada nisam razbila čašu, u naletu emocija. Nikada nisam vrištala na koncertima… uvijek sam negdje u pozadini. Ne znam se opustiti na taj način… ponekad mi je žao zbog toga…. jer mislim da je ljudima lakše kad se rasterete u plesu, pjevanju… pa čak i razbijanju čaša. Volim gledati ljude koji se znaju i mogu opustiti.
No dese mi se raspoloženja… obično kad sam potpuno sama, u kojima slušam pjesme zbog kojih mi je tipkovnica mokra od suza. To su upravo takvi trenuci u kojima osjećam vulkan u sebi… vulkan zbog kojeg bih najradje razbila koju čašu. Uz omiljene pjesme tada obavezno pogledam i scenu iz jednog starog filma… prepunu strasti, emocija, suza, pa čak i krvi…
Ne mogu izdvojiti najdražu knjigu koju sam pročitala, ne mogu izdvojiti najbolji film koji sam pogledala…. najljepšu sliku koju sam vidjela…. jer svaka knjiga, film ili slika ostavljaju poseban doživljaj, poseban osjećaj i jednostavno ih ne uspoređujem i nemam ljestvice omiljenih. No ako bi me netko pitao koja mi je omiljena scena iz filma…. uz sve odlične scene koje pamtim ova je svakako jedna od onih koja mi se još u djetinjstvu urezala u sjećanje, a zahvaljujući netu najviše je vrtim u nekim svojim raspoloženjima.
Glumac iz te scene je danas otišao sa ovog svijeta, svojom voljom….. pa ga imam potrebu pozdraviti i s vama podijeliti ovaj video zapis čarobne scene iz staroooog filma….
Post je objavljen 15.06.2010. u 22:11 sati.