Sve je izglednije da na svijetu postoje samo dvije vrste muškaraca. S jedne strane napirlitani manekeni neobičnih frizura koji trčkaraju nogometnim igralištem prigodno pljuckajući po zelenom travnjaku te s druge, čitava vojska neizliječenih pivopija koji zavaljeni u trosjede očekuju od ovih prvih da se znoje, ciljaju, zabijaju, pače i svršavaju umjesto njih.
Gledanje ovog svjetskog prvenstva podsjeća me na prolazak subotnje svadbene kolone u kojima su i mladenci i ostali piromani neki potpuno nepoznati tipovi koji samo stvaraju nepotrebnu gužvu na cesti. Iz automobila njemačkog podrijetla urešenog hrvatskom trobojnicom i prigodnim cvjetnim aranžmanom obavezno viri neka budaletina s bocom viskija u ruci koja zaštićenim dvostrukim imunitetom po onoj da Bog čuva lude i pijane, neartikulirano urla "nesretnik sam od rođeeeeeeenja..."
Baš je nekako blesavo gledati tuđu sreću.
No dobro, ajmo se mi vratit balunu.
Balunu?
Kakvom balunu?
Pa ovom, svjeckom!
Evo ovako, po mom vrlo nestručnom mišljenju a uzimajući u obzir sve relevantne parametre, nije teško zaključiti kako je do sada prikazani nogomet – turboočajan!
Brate, ne znaš šta je gore! Igra koja više sliči na kendavanje i nabijanje mišine po seoskoj ledini, suci koji izgledaju kao da su pali iz bespuća Kuiperovog pojasa ili pak onaj nesnosno iritantan zvuk podivljalog roja bumbara koji jednoličnim tonom od prve do posljednje sekunde prijenosa stvara grozomornu zvukovnu pozadinu.
I ono šta je najčudnije, neki me pokušavaju uvjerit da su te ušiparajuće vuvuzele najgenijalniji navijački rekvizit svih vremena!
Jebale te vuvuzele, nosi to doma pa trubi ćaći i materi na uvo!
Atmosferi općeg ludila pridružili su se i naši televizijski reporteri koji se nalaze na izvoru događanja.
Štef Balog je naime, za jednog nogometaša konstatirao da je vrlo jak, visok je (po Balogu) 90 centimetara, a težak 188 kilograma!? Zaista neki vrlo jak dasa!
Ipak, to još uvijek nije ništa prema komentatorima u studiju. Sve redom umirovljeni nogometaši, upućeni u najdublje tajne svoje struke, mogli bi ih čak nazvati akademicima nogometa čije dubokoumne izjave treba uzimati s pojačanom dozom koncentracije.
Tako je stanoviti R.Špehar jučer predstavljao ekipu Kameruna biranim riječima:"Ako se dogodi dan da imaju svoj dan, tada su jako neugodni i upravo toga dana mogu biti opasan protivnik svima, osobito sebi samima!?"
Da, tako zbore nogometni znalci a nama svim ostalim bezveznjacima preostaje samo da prigodno zakukulečemo "zar više nema naaaaas."
Iskreno, nedostaje mi ona luda atmosfera, opičena radost zbog svakog gola, dolazak u dresovima na radna mjesta, zastavice na automobilima...
Stoga možemo bez grižnje savjesti zaključiti da je ovo najgore i najbezveznije svjetsko prvenstvo u povijesti jer blože moj – da to išta valja, mi bi već bili tamo, jel' tako da je tako?
Post je objavljen 15.06.2010. u 09:20 sati.