Razmišljam o tebi. Ne zanima me što radiš iako mislim o tome. Ne zanima me stojiš li kraj vrata pognute glave spuštena pogleda, ili buljiš u nekog mračnim pogledom šapćući tiho nerazumljive riječi
Kradom zamišljam svaki tvoj pokret, sudim o tebi, imam li pravo? Tko sam ja? Tko si ti? A tako želim znati što osjećaš, razgovaraš.
Moram znati postoji li negdje čovjek drugačiji bolji?
Netko tko daje smisao jutru, nadu danu i prolaznost noći. Sebično čekam tvoje oči u kojima iskrenost skriva boju.Zamišljam usne koje šapću riječi mira i utjehe....
Nerazumno tražim oprost i razumijevanje dok trebam nadu i povjerenje
Čekam te sretna, a ne želim da dođeš.
Post je objavljen 14.06.2010. u 18:15 sati.