Na put smo krenuli klupskim kombijem oko 7 sati ujutro. Već na samom početku dogodila se nezgodna situacija, Mia je ostala bez bicikle zbog nesporazuma. Brzo smo odjurili po moju, jer ja sam na put krenuo samo kao trener svojih limača...
Dvoje limača, Dorotea i Pjeter, jer je Lucija preko noći zaradila neki virus i noć provela družeći se više sa školjkom nego sa jastukom. Utrka limača najavljena je kao 1250 m. trčanja, 4,5 km. bicikle i 625 m. drugog trčanja, dakle dvostruko više nego što limači obično trče. Zato sam odlučio povesti samo navedenu trojku, jer sam procijenio da oni to mogu odraditi. Bilo mi je bitno da utrku odrade u zadovoljavajućem ritmu, dakle bez zaustavljanja, hodanja, pucanja i slično.
Dan je bio strašno vruć i sparan, što je dodatno otežavalo situaciju. Na startnoj listi limača (10 god.) moji su klinci bili najmlađi, svi ostali su bili mlađi i stariji kadeti (12 i 13 god) . Uhvatila ih je panika i trema, kad su vidjeli one cure sa specijalkama. Odmah je bilo jasno da neće biti ništa od medalja. Kad je utrka krenula, ovi moji su se pozicionirali na začelje i ubrzo su nam svi nestali iz vida. Prve su se, prema očekivanju, vratile one velike cure, no ubrzo za njima pojavili su se i naši, najprije Dorotea, trčeći u izvrsnom ritmu, a za njom i Pjeter, čak su uspjeli prestići nekoliko djece. U izmjeni mala nevolja, Dorotei je zapela bicikla u stalku, a Pjeter je pao s biciklom pa su se skoro sudarili. To im je već drugi put u 4 trke!
Ipak, ubrzo su krenuli na vožnju i to po strahovoto prometnoj i uskoj cesti, potpuno nezaštićeni čak i pri izlasku i ulasku u zonu izmjene. Da sam znao da će biti tako ne bi ih vodio ! Roditelji i ja, sa strepnjom smo očekivali povratak malih biciklista. Prvi je dojurio jedan mlađi kadet, koji je na bicikli prestigao sve one cure, one su stigle malo iza njega i sad smo očekivali naše... učinilo nam se da ih jako dugo čekamo, no ipak, kad sam ugledao Doroteu, a minutu za njom i Pjetera, kamen mi je pao sa srca jer je netko bubnuo da je jedno dijete palo, što na sreću nije bila istina. Zapravo je jednoj curi otpala pedala pa je sjela kraj ceste. Dorotea je krenula na drugo trčanje sva zajapurena, bojao sam se da neće izdržati, no izdržala je u savršenom ritmu isto kao i na prvom. Isto tako i Pjeter, iako nešto sporije nego što trči inače. Naravno, pa ipak je ovo znatno duža trka nego na maloj ligi. Savršeno sam zadovoljan kako su to odradili, iako su oni razočarani jer su navikli osvajati medalje. Dorotea je završila na 6. mjestu od ukupno 10 natjecatelja pobijedivši i dvije godine starijeg dječaka, a Pjeter na 8. Jedini pravi limač, osim mojih, stigao je u cilj 10 minuta iza Dorotee ... Zaista, moram se zapitati kakvog smisla ima raditi utrku limača, pa onda u nju puštati starije i mlađe kadete, pogotovo što su oni imali svoju utrku odmah nakon ove !!! Ili su barem mogli posebno proglasiti limače ! Možda je razlog taj, što su dvije velike cure zapravo kćeri od «gazde», a i ostale su njegove štićenice ...
Moram još pohvaliti naše izvrsne kadete, Antoniju i Dina, koji su s lakoćom osvojili titule državnih prvaka o trci u kojoj su zapravo trebale nastupiti i one velike cure ...
Update : evo i filmova prvi i drugi
Post je objavljen 14.06.2010. u 12:32 sati.