Marketing
NAJEROTIČNIJA PRIČA IKAD
Bilo je 01.30h, nafrljio sam muziku, pijuckao pivu i pisao najerotičniju priču na svijetu kada mi se na 21 inčnom IIyaminom monitoru stvorio zeleni patuljak i rekao - Slušaj stari, ja stvarno ne bi smio biti ovdje...
- Bogami ne bi – reagirao sam promptno, prije nego li je uopće uspio reći što je nakanio - ometaš me, pišem najerotičniju priču na svijetu...
- Došao sam ti napraviti uslugu.
- I bez tebe mogu napisati najerotičniju priču na svijetu.
- Ne radi se o tome.
- Nego o čemu?
- Jebemu, stvarno ne bi smio biti ovdje – osvrnuo se bojažljivo.
- To sam već čuo.
- Reći ću ti, priđi bliže.
Nagnuo sam se naprijed.
- Sutra ćeš doživjeti moždani, ničeg se više nećeš sjećati – šapnuo je.
- Ma daj maleni, mene si naš'o zajebavati.
- Majke mi, imam info iz prve ruke.
- Od djeda Mraza?
- Ne od njega, Njegovo ime ne smijem pominjati uzalud, ali mogu ti reći da također ima dugu bijelu bradu.
- Mudrac, a?
- Itekakav.
- I dobro, što sada da radim sa tim? Sjećao se ja ili ne, svijet će se i dalje okretati.
- Tu sam da ti učinim uslugu.
- Neću. Zašto bi mi ti učinio uslugu? Mi se uopće ne poznajemo. U ostalom znam ja kako to ide: usluga za uslugu i tren kasnije već topiš čvarke u Paklu. Idi bre srči pesak, neću.
- Ne tražim ništa za uzvrat. Vjeruj mi.
- Ne vjerujem ti. Svi hoće nešto za uzvrat.
- Ja ne. Činim ovo iz čistog altruizma.
- Moj lijepi kurac.
- Časna patuljasta.
- Dobro, o čemu se radi?
- Omogućit ću ti da ne zaboraviš deset tebi najbitnijih, najljepših, najpresudnijih, najdublje proživljenih trenutaka...
- I koliko mi vremena daješ po događaju?
- 30.
- Sekundi?
- Ne, minuta!
- Minuta? Zbilja si velikodušan pasiji skot, ali kako da čitav svoj život svedem na 300 min eksperimentalnog filma?
- Pa što hoćeš, to je više od cjelovečernjeg filma! Pomisli samo što bi Wenders ubacio u tih 300 minuta!
- E, baš si naš'o redatelja.
- Dobro, braća Cohen, njih voliš, ne?
- I oni ponekad znaju sjebati stvar. Barton Fink je pravi davež. A i Fargo.
- Svatko ponekad sjebe stvar. Pogledaj sebe.
- Ja ne sjebem stvar. Ja sam sjebana stvar.
- Kako god. Uglavnom imaš vremena do 08.15 ujutro. Natipkaj to, telegrafskim stilom, ne mora biti pretjerano pismeno, isprintaj i ostavi kraj monitora.
- Čekaj, čekaj – rekoh skeptično – zašto bih ti vjerovao? Samo zato što si se pojavio tu na mom monitoru i prodaješ mi spiku ne znači i da imaš potrebne hokus-pokus sposobnosti. Uvjeri me, pokaži mi neku foru.
- Samo reci.
Urnebesno sam prdnuo! Pih, kakav fozgen i ostali nadražljivci! Za doručak sam smazao šest tvrdo kuhanih jaja, popio sirutku; ručao grah sa kobasicom, tri bifteka i pomfri, popio proteine, aminokiseline; večerao blitvu i tri pastrve. Zasuzile su mi se oči. Patuljku također.
- Ajde pizdo, napravi da ovo zamiriše na šumske jagode.
Izgovorio je čarobne riječi, nešto kao Perwool-te-spašava, ne znam nisam dobro čuo, i pucnuo prstima. Sobu je ispunio miris šumskih jagoda.
- Mali, zbilja si dobar.
- Znam svoj posao – rekao je ponosno.
- Dakle, deset događaja... a?
- Aha.
- E jebiga, uvalio si mi zajeban detektivski posao! Istražiti vlastito postojanje i napraviti životni summary u svega par sati. Zajebano. Z a j e b a n o.
- Zajebano, al ne pruža se ovakva prilika svakom, ne?
- U pravu si, no nisam siguran da li bi ti trebao biti zahvalan. Možda bih ipak trebao dovršiti najbolju erotsku priču na svijetu i ući u povijest na mala vrata.
- Kako želiš, ja sam svoje rekao. U 08.15 više se ničega sjećati. Pa ti vidi.
Pucnuo je prstima i nestao.
I tako, sjedim tu pred ekranom već sat vremena i razmišljam što napraviti: staviti točku na Vonj pičke moje mljekarice, ili kopati po prošlosti u potrazi za hajlajtsima vlastitog života.
Ponestaje mi piva, odoh do benzinske...
Post je objavljen 14.06.2010. u 03:33 sati.