Krivnja
Kuda smo krenuli ti i ja
ove tople slatkorječive noći
da l' to samo ona zna
nestvarna i varljiva
i ova luna što mora biti kriva
da se moje tijelo uz tvoje savija.
Kuda smo krenuli ti i ja
otisnuli se na otvoreno more
u jedra nam pušu obećanja
i ne brinu nas valovi koje stvore
oluje što se dižu i prijete
iza crte zakrivljene, nedostižne...
za njom naše nade plove... lete.
Kuda smo krenuli ti i ja
još ne želimo znati
pod oklopom stare kornjače
nek utamničeni ostanu sati,
Amor nek strelicom zakuca zoru
za skute noći
jer jutro će biti sudac
i nikad više pogledi ne budu čisti
kad nam jednom krivnja obori oči.
Post je objavljen 13.06.2010. u 23:48 sati.