Većina nas ima idealističnu, romantičnu i vjerujem od okoline nametnutu ideju o tome tko su srodne duše. Još od malih nogu serviraju nam sliku dvoje ljudi koji se sretnu, jave se leptirići u želucu, kemija,ljubav na prvi pogled i to je ono pravo. Sudbina , Božja volja, spajanje srodnih duša za koje je bilo samo pitanje vremena kada i gdje će se sresti.Nije bitno niti da li su potpuno različiti, jer kaže se- suprotnosti se privlače, a i prava ljubav pobijedit će sve prepreke.Iz svog osobnog iskustva mogu potvditi da nije baš sve tako jednostavno. Naravno, svaki početak je prekrasan, zaljubljenost, strast, sve vrvi emocijama i ne možete si niti zamisliti da bi ikada nešto moglo krenuti po zlu. Ali, kada prođe ta prva faza zasljepljenosti, zanesenosti i kada nam se oči polako počnu otvarati , a razum vraćati...onda dolazi život, tj. usponi i padovi u vezi, problemi i kako se postaviti prema njima, da li tu osobu prihvaćam takvu kakva ona uistinu je,da li ju dovoljno volim , ali i poštujem ,da sam iskren s njom kakva god istina bila, da li imamo dovoljno bliskosti da pokažemo i sve svoje slabosti, bez straha od osude i da li ta osoba potiče ono najbolje u nama. Mislim da se radi o nametnutoj ideji da srodna duša mora biti osoba suprotnog spola, uz koju povezujemo brak, djecu i prekrasan život da kraja života. Idealno je ako se to dogodi , ali mislim da se radi o rijetkim slučajevima.Srodna duša je netko tko nas razumije, kada ne razumijemo niti sami sebe, netko tko nas prihvaća, ali i vidi sve ljepote koje su u nama, ponekad i sakrivene, to je netko tko će nas otrijezniti i kada ne vidimo stvari realno, netko tko će nas pogurnuti i kada nam se svijet okrene naopačke, tko će biti uz nas kada nam se događaju najgore stvari u životu.Imam sreću, mogu tako reći , što postoji osoba u mom životu, moja srodna duša, dugogodišnja, najiskrenija i najbolja prijateljica i ovo posvećujem njoj.Hvala ti Danijela što si moja srodna duša toliko godina.....hvala ti na ljubavi, divnom prijateljstvu, na iskrenosti i odanosti. Hvala ti što si i u najgorim, najtužnijim i najstresnijim trenucima mog života bila uz mene...ali najviše sam ti zahvalna, što si vidjela moje kvalitete, kada ih niti sama nisam vidjela, što si me poticala i gurala naprijed kada sam bila paralizirana od boli i tuge, što moju iskrenost nikada nisi zloupotrijebila i što sam s tobom uvijek mogla biti ono što uistinu jesam. Mislim da su to srodne duše, osobe u našim životima s kojima sigurno nismo spojeni čistom slučajnošću, već da bismo učili od njih, mijenjali sebe i napredovali prema onome što možemo biti, prema onom najboljem u nama.
Post je objavljen 13.06.2010. u 23:48 sati.