Marketing
10 godina...
Prošlo je točno 10 godina od toga dana, prebrzo, rekla bih. Kao da je bilo jučer...
I sad se sjećam kako sam se šalila i trabunjala: „Sve mi ovo ne miriše na dobro.“ Nakon 10 godina jednaki žal, sjeta, nostalgija, tuga, praznina...
Ne, nije to samo radi toga dana, općenito takvo vrijeme. Lovi me opet ovih dana, pritisak dolazi, a gle čuda vanka u poluležečem položaju pišem ovo na papir...
Taj dan je bio jedan od najtužnijih u mom životu, maturalac, 8. razred osnovne, teško je to zaboraviti. Ne želim iznova biti patetična, ali taj dan se teško zaboravlja. Nažalost, nisam doma ove godine, neću ni na groblje, a i tako nikad nisam ni voljela obilaziti groblje, no ima ipak nešto više u meni zbog čega bih htjela otići i zapaliti svijeću.
Težak je današnji dan. Ako ćemo realno možda se danas ne bismo ni viđali, ni čuli, takav je život, no ipak ostala je ta praznina, sjećanje na taj dan i nije bitno što bi bilo i kako bi bilo, činjenica je da je otišao tako mlad, a da ni tada ni sada ne znam kako se to desilo, a godine prolaze...
Gdje smo sad?, svatko na svojoj strani. Štošta mi fali ovih dana, ni sama ne znam što bih, kako bih, vjerojatno nitko ni ne zna kako mi je, možda je gore što se nitko ne trudi ni pitati. Čini mi se kao da sam postala preosjetljiva u zadnje vrijeme, čudna samoj sebi. Možda sam ipak Pale sam na svijetu, možda se kolegica slučajno našalila, a govorila je istinu, nesvjesno, da, ona mi je rekla
Danas je takav dan, opet. A jooooooj!!!!
Post je objavljen 14.06.2010. u 00:05 sati.