Pregled posta

Ovaj tekst neće biti recenzija koncerta u stilu nekih naših poštovanih glazbenih kritičara koji svoje dojmove napišu i prije nego je neki glazbeni događaj uopće održan. Ovo će biti moj proročki osvrt na ono što smatram da se krije iza Humanitarno-donatorskog koncerta za skupljanje sredstava za obranu naših generala Domovinskog rata pod nazivom ´Za istinu`, koji još nije ni održan a nije mi ga večeras u direktnom prijenosu ni potrebno gledat za ovo što o njemu već sada imam reći, svidjelo se to nekomu ili ne. Vežite se, polijećemo…

Dakle koncert nosi naziv ´Za istinu.` Koju istinu? Koja bi to istina bila? Što je istina?

Možda istina da je nedavno potpisan ugovor o vojnoj suradnji između Hrvatske i Srbije? One iste Srbije kojom se pred koju godinu toliko gorljivo plašilo hrvatske građane da je najjači razlog hrvatskog žurnog ulaska u NATO, one Srbije koja će nam sutra u tom istom NATOu biti najbliži suradnik, one iste Srbije koja je na Hrvatsku 90tih (zar je to uopće potrebno ponovo spominjati, a izgleda da nikad neće prestati biti dovoljno spominjati) – izvršila brutalnu agresiju?
Pa kada već skupljamo lovu za obranu generala, od čega to generale treba braniti ako smo sada sa našim bivšim neprijateljima prijatelji i suradnici, ako smo sada partneri u bivšem i u budućem zločinu kao da među nama nikada ničega nije bilo? Zašto smo uopće ratovali ako smo i prije toliko godina jedni drugima uz stisak ruke mogli biti ugovorni partneri? Zar je sve ovo do sada bila potpuna laž? E ovo je ono što u moru laži nazivamo jednom od istina , točnije - surovom istinom.

Reći ću vam što ja vidim kao istinu i to ću vam reći potpuno besplatno jer ništa me ne košta, a u ovoj zemlji možda još uvijek postoji netko (gajim nadu) tko zna cijeniti darovano:

Čak je i Raosov Matan švercajući duvan govorio da budale ne znaju obrnuti dvaput. U Hrvatskoj nažalost ima dovoljno budala koje ne samo da su kojekakvi manipulatori i hohštapleri okrenuli dvaput, nego su ih okretali bezbroj puta i okreću ih i dan danas jer naši blesavi naivci u svojoj glavi ne znaju obrnuti ono što im je servirano kao istina. A ovo je - živa istina:

Ovaj Humanitarno-donatorski koncert za skupljanje sredstava za obranu naših generala pod nazivom ´Za istinu` - uopće nije humanitaran nego politikantski igrokaz za skupljanje love. Glazbeno-scenski igrokaz vođen isključivo financijskim motivima uz neizbježnu dozu politikanstva. Igrokaz čiji su sudionici uvijek isti, scenografija uvijek ista, scenarij uvijek isti, ciljana publika uvijek ista. Igrokaz na kakve danas nasjedaju još samo zablejale mase gladne kruha i igara, poslušnici i vlasnici crvenoplavih hdz-ovskih partijskih knjižica i generalskim epoletama opijene časne sestre.

Organizatore ovakvih igrokaza, budalasti moj narode, ne zanima nikakva ISTINA nego samo vaša - lova, novac, šuška! Njih zanima samo vaš novac i način kako da ga po ne znam koji put iz vaših praznih džepova ponovo - izmuzu. Oni nisu tragači za istinom, oni su prodavači magle. To je jedina konstantna istina pod ovim hrvatskim nebom.

I dok vas slatkorječivo pod maskom humanitarizma ovi beskrupulozni politikanti mame mrkvom zvanom domoljublje, dotle svojim pohlepnim ručicama posežu u vaše novčanike. Dok apeliraju na vašu ljubav prema naciji, dotle oblizuju usne i trljaju zadovoljno dlanovima prebrojavajući vaše novčanice. Dok jednom rukom posežu za krunicom i svetom knjigom, dotle drugom nimalo svetom rukom kopaju po vašim ormarima. Dok vas pozivaju na spremnost za dom, vjeru i Boga, dotle su potpuno spremni uzeti vam i zadnju kunu u ime svoga. Oni su potpuno spremni dijabolično igrati na kartu vaše vjere, nacije, hrvatstva od stoljeća 7og, na bilo koju kartu koja će im donijeti ono što žele. A ono što oni jedino žele je vidjeti svoga boga, a taj njihov jedini bog je - zarada. Ništa Gospa ništa Isus ništa Ante Gotovina – zarada, profit, money-money-money, lova do krova njihov je bog.

Jer vidite - oni vas lažu. Oni prodaju laž. I skupo nam je naplaćuju plus PDV.

Pravu istinu na ovim prostorima rijetko tko želi čuti, jer je činjenica da ovaj budalasti narod paradoksalno ne vjeruje besplatnim i istinitim stvarima. Ovom narodu ne vrijedi ništa što je besplatno i poklonjeno (pa makar to bila i Istina) nego im vrijedi samo ono što je preskupo plaćeno i ono što još uvijek na svoj jad, sramotu i bijedu otplaćuju (pa makar to bila i Laž). A prečesto smo plaćali vlastitim i tuđim ljudskim životima i najskuplje plaćamo upravo tu krvavu hrvatsku laž.

Naši generali… ma počujte samo zvuk ovog izraza – ´NAŠI GENERALI`, ma kako su samo od njega puna usta, kako ono Š baš perverzno u usnoj šupljini nabubri, naraste i potpuno je ispuni dok kao balon sam od sebe ne izdušššššššššššššši, a tek onda za njim slijede slova G-N-R-L u riječi generali, sve gombasta, krupna i važna slova, mrgodna i grrrrrrrrupna, toliko samostojeća i samobitna da im ne trebaju ni bijedni samoglasnici jer se baš lijepo sami preko jezika koturaju, pa sve nekako izgovarajući tu samodopadnu zvučnost mali bijedni čovjek kao da sam sebi postane važniji, veći, hrabriji, hrabriji maltene kao - NAŠI GENERALI! - prevažno reče Mićko i drmne jedno Ožujsko lijeno se izležavajući pred seoskim dućanom ne shvaćajući da je upravo pošteno izjeban.

Fino, a sad moliću lijepo jedno pitanje koje već odavno samoj sebi postavljam kad god me netko iz ovih razloga žica lovu, možda ste ga i vi koji put pred ogledalom izgovorili, ne znam. Tko su ti ´naši generali`? Koji su to? Što ta zajednička sintagma zapravo obuhvaća i pokriva, da budem preciznija - koga?

General Gotovina bogmu-dao-sinko-zdravja-za-sve-ča-je-zanas-učinija godinama je bježao izvan ove iste svete mu zemlje i skrivao se ne po njenim opskurnim podrumima, potleušicama i zabitim rupama, već po svjetskim luksuznim tropskim ljetovalištima i elitnim turističkim destinacijama živeći kao lord-beg-hadžija. Odakle mu lova, tko je to plaćao?
Još jedan presvijetli hrvatski general Glavaš koji je akumulatorima prosvjetljavao Osiječke civile, pobjegavši u BiH pred hrvatskim zakonom i zatvorom - u roku par mjeseci gradi luksuznu kuću trokatnicu s pogledom na bivšu domovinu, pri tom još uvijek uredno i redovito prima plaću zastupnika hrvatskog Sabora, izruguje se bogu i vragu i hrvatskim građanima. Ovim postaje suvišno postavljati pitanje - odakle mu lova, tko to plaća – jer mislim da vam već postaje jasnije tko sve to plaća.
Razne generalske, pukovničke Tute, obični mesari koji su u ime ´domoljublja` - i nemojmo se zavaravati - u naše ime klali, a poslije u Haagu ruku pod ruku s bivšim zakletim neprijateljima igrali odbojku, šah i kuhali si juhice, svoje su guzice na čiji račun ladikali, tko je to plaćao...
General Norac -alkarski vojvoda- omiljeni i poslovični lik sa nebrojenih postera i kojekakvih masovnih skupova po rivama, mitinzima, koncertima na kojima se uzvikivalo da smo svi mi on – ma nemoj. Pravomoćno osuđeni ubojica, čovjek koji je izvukao staricu iz reda i spucao joj metak u čelo… na čiji račun, u čije ime.
General Praljak, još jedan dvodržavni general, koji se brani od optužbi da je u tuđoj/svojoj zemlji srušio Stari mostarski most, šizofrenično zar ne…
General Blaškić kojega je ova zemlja bila sasvim voljna žrtvovati u obranu nekih svojih državnotajnih laži sve dok se čovjek nije uzdao use i u svoje kljuse i svojim sredstvima izborio vlastitu obranu, da bi ga zatim ova ista zemlja koja ga je umalo žrtvovala počela slaviti kao heroja, dakle još malo šizofrenije…

Odakle lova, tko to plaća – mislim da vam je konačno jasno tko to cijelo vrijeme plaća.
Budala eto tko, a budala je narod, budala smo mi. To je ono što zovemo - žalosna istina.

Koliku je odštetu zbog ovakvih domoljuba, hrvatska država morala platiti obiteljima Zec, Levar, Kir, Drobac na koje je nahuškala svoje vlastite pse rata i koliko su skupo te nesretne obitelji platile cijenu života u vlastitoj domovini. Koliko će još ovaj narod plaćati krvave greške koje je ova država počinila u njihovo ime. To je recimo - krvava istina.

Što je istina, pitam opet.

Istina je da ste vi gospodo politikanti ovom narodu toliko sjebali percepciju da danas umisto budala vidi heroje a heroje smatramo budalama. Toliko ste nas sjebali da nam s lakoćom crno prodajete za bilo, a bilo blatite kao crno.

Zar prava istina nije izašla na vidjelo sa prenapuhanim registrom branitelja protiv čijeg ste se objavljivanja toliko zdušno i svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima borili, zar istina nije izašla na vidjelo kad ste se u zaštiti svojih laži toliko nemilosrdno obrušili na nedužnog kolegu-blogera samo zbog sumnje pazite (!) samo sumnje da bi on mogao biti taj (a nije bio) koji vas je raskrinkao?

Stoga s pravom sve ove godine postavljam to pitanje, jer s pravom želim znati o kojim to našim generalima govorimo i u ime kojih ´naših generala` od nas iskate našu lovu?

Govorimo li o ovim nakazama i kolateralnim žrtvama ili možda o generalu Ademiju i drugima, koji skromno i čista obraza i dalje žive u svome gradu kojega su 90ih uz pomoć časnih suboraca junački obranili, ne tražeći za to nikakvu specijalnu naknadu ili milostinju, kao što je uostalom većina časnih i hrabrih hrvatskih branitelja nikada nije tražila, niti je traži?

Ali ako naši časni i pošteni branitelji kao časni ljudi ne traže novac, već samo priliku za častan rad i pošten život, tko to onda našu lovu u njihovo ime traži? Tko?

Zar ti neimenovani ´naši generali` uvijek žedni naše love na koje se vi uporno pozivate i iza čijih se ordena vi lukavo skrivate, zapravo cijelo vrijeme niste gospodo upravo – vi. Vi ratni profiteri, vi političari, vi lažni branitelji, vi zamaskirani humanitarci, vi prodavači magle, vi generali smrti.

Gospodo, pročitani ste.

Gospodo, ne usuđujte se humanitarnu spremnost malog hrvatskog čovjeka - srozavati, omalovažavati i dovoditi u pitanje kojekakvim ispraznim parolama i politikantskim igrokazima o istinama, domoljublju, vjeri ili naciji. Kada vidim čovjeka u nevolji i ako jesam u stanju pomoći - ja ću mu pomoći. Mali hrvatski čovjek uvijek je bio spreman pomoći čovjeku u nevolji, samo što je malom hrvatskom čovjeku dosta prevaranata koji u ime tog čovjeka u nevolji - podmazuju i podebljavaju vlastitu buštu.

Gospodo, ne uvlačite vaše iskrivljeno tumačenje pojma humanitarno u cijelu priču. Ono što vi radite nema veze s humanitarizmom!

Gospodo, ne tražite više ništa od malog hrvatskog čovjeka – vi na to nemate više nikakvo pravo!

Zbog vašeg domoljublja mali je hrvatski čovjek platio najvišu cijenu koju je mogao, vama je mali hrvatski čovjek dao ono najdragocjenije što je imao, vama su ´male hrvatske majke` i ´mali hrvatski očevi` dali svoje velike hrvatske – sinove.

I dok besramno i trgovački -od sirotinje koja uvijek daje najdragocjenije što ima- ušićarite lovu pokvareno igrajući na kartu nekih propuvanih parola o lažnoj istini, morate biti svjesni da su malom, a u biti velikom hrvatskom čovjeku, vaše nakane sve jasnije i jasnije. I da će jednom i vama njegov račun doći na naplatu.

Gospodo, ja vam Svoju lovu za Vašu Istinu neću dati, od mene nećete dobiti ni lipe! Vaša istina nije i moja istina.

Dovoljno ste vi uzeli i sami, uzeli ste vi nama i previše. Na račun Naše djece vi ste se naplatili dovoljno i za sebe i za djecu vaše djece. A to je prava istina.

I kad već govorimo o ISTINI, onda je u ime prave istine nazovimo njenim pravim imenom pa recimo pravu istinu da je sve ovo tezgarenje, pod krinkom humanitarstva - inicirano, organizirano, vođeno, provedeno - samo za vašu LAŽ.

´Za laž` koju pokvareno zadnjih dvadeset godina nazivate istinom.

Ali to neće moći kod mene proći.