Sing as if no one…
Oči boje lavande
Dobro je rekao Mali princ: "Dopustimo li da nas pripitome može nam se dogoditi i da malo zaplačemo."
Upravo to se meni dogodilo. Uzalud sam pjevala da se vjetar vezati ne može. Kada sam to najmanje očekivala i željela, pogodio me onaj mali debeli Kupid svojom strelicom. Tim jednim udarcem srušio je sva moja načela, izbrisao pamet i stavio mi leptiriće u trbuh. Nisam to htjela. Bila sam ljuta na sebe i na cijeli svijet, ali ne i na nju, a ona je jedina bila kriva.
Da, rekla sam nju. Odjednom kao da sam mogla razumjeti sve ljude svijeta i njihove postupke. Uostalom, da vidite te oči shvatili bi o čemu pričam.
Oči duboke kao more i vragolasti osmijeh dobro su skrivali zloću kakva se samo jednom rađa. Zašto meni nitko nije rekao da se ne smije vjerovati plavim očima?
Ma znala sam ja sve, ali opet onaj mazohizam…
Trebala mi je i došla je u pravo vrijeme iako je nisam očekivala.
Pa poznato je da svaki pjesnik treba svoju bol.
Ona je bila moja.
Post je objavljen 13.06.2010. u 13:25 sati.