Marketing
Izgon s pollitika.com, anonimno, pod punim imenom i prezimenom?
Postao sam bloger zbog nevolje, a nevolja baš i nije neka preporuka za početak blogerske djelatnosti. Kada sam telefonirao jučer prijateljici da me ISKLJUČILO s portala www.pollitika.com (učinio je to odlukom "veliki mag" hrvatske informatičke scene, gospoidin Marko Rakar, zvani "mrak") u prvi mah mi je pao mrak na oči, a onda kako svaka nevolja može nositi i neko dobro, biti i početak nove sranice u životu, pouka, nadahnuće, novi proplamsaj, čuvši smijeh moje prijateljice, koji se zarazno širio iz telefonske slušalice, shvatio sam da je to zapravo smiješno i da nije vrijeme za jadikovku. Kaznilo me taj strašni "mrak" zabranom objavljivanja i komentiranja do l. kolovoza 20l0. i zapravo mi je učinjena nemjerljiva usluga. Naime, mjesecima sam previše vremena trošio na te dnevnike, komentare, ocjenjivanja.. dnevnici su se pretvorili u noćnike, stvarno sam postao ovisnik o tom monitoru i tipkovnici, kao da nema ničega drugoga na ovom svijetu. Na počinak sam išao s prvim zrakama sunca, spavao do podneva, propuštao, kažu, najljepši dio dana.
Što je, tu je... Protjeran sam na čudan način s portala koji je kao jedan od najboljih u Hrvatskoj, velika demokracija, vlasnik pokupio i neku evropsku nagradu za promicanje demokracije na Netu itd. itd. I zapravo, sada sam se osamostalio. Kao kada netko iz pjevačke grupe počinje samostalnu pjevačku karijeru. Da ne spominjemo kako mi ostaje vremena pogledati i koju nogometnu utakmicu, iz Južne Afrike, pa nije čovjek samo zum politikon, ili tako nekako.
S jedne strane, što ne bi bio kažnjen, ionako me život podosta kažnjavao, pa još jedna kazna manje - više... A s druge strane, mislim, pa koji je to bunđija (da ne napišem preuzetno REVOLUCIONAR ) išta napravio u životu, a da prethodno nije kažnjen. I dobro sam prošao... Naime, mogao sam završiti i u zatvoru, ovako samo kazna na određeno vrijeme. Zabrana nastupanja u dijelu javnosti, hm, podsjeća me to malo na olovna vremena, koja, ako se sve ovo nastavi, možda su tek bila alumininjska vremena, tko zna...
I kada sam otvarao ovaj blog, razmišljao sam, pisati anonimno, s nekim nickom, možda s onim sa pollitike, ili pisati pod punim imenom i prezimenom? Pitao sam prijatelje za savjet i kao obično, jedni ti kažu ovo, drugi suprotno i rezulati ankete te još više zbune nego što ti pomognu.. Tamo sam pisao pod nickom i nakon nekoliko mjeseci, kako ima više špija i onih koji se dosađuju, nego što čovjek misli, "razvale" mi moj nježni identitet. Briga njih što je to protiv pravila, misle oni "neš ti nama biti neki Danimir, ti ćeš biti nama jasan, kao na dlanu...", rekli bi, pod kontrolom. Naravno, i krva zrnca su mi analizirali, i gdje sam i kada rođen, što sam radio, za koga sam radio, za koga radim, zašto nisam radio to što su oni radili, da li sam uopće radio, tko me plaća, što još imam za odraditi za novce koje sam primio i tako "demokrati" sve saznali. I kako sve znaju, čak više o meni nego ja sam o sebi, pa što se onda ne bih lijepo potpisao ovdje da vi, dragi čitatelji, naravno i čitateljice, znate s kim imate posla.
Dakle, vi čitate ( a možete i prekinuti na vrijeme) tekst osobe koja je dobila pored ostaloga, i ove epitete:
l.najvaći neprijatelj Hrvatske,
2.jugoslavenčina,
3.jugonostalgičar,
4.komunjara,
5.špijunčina,
6.ratna pobjeguša,
7. CIONIST.
E sad, stanimo tu malo. Vama možda "cionist" zvuči jako ružno (znate onu pjesmu desetljećima pjevanu: Izrael je agresor, Izrael je agresor..) a cionizam rasistička ideologija izabranog naroda. E, vidite, ovo sam uvrstio u negativne epitete, jer oni tako misle, a ja se usuđujem misliti malo drugačije. Nacionalni pokret naroda s ciljem osnivanja neovisne, samostalne države.. Zvuči vam poznato? Ma ne mislim na hrvatsku borbu za samostalnu, neovisnu državu. Mislim na židovsku borbu...a kako to biva u povijesti, mnogo toga je sličnoga, druga su vremena, nazivi, drugi borci tj. branitelji, ali u biti, to je to.
Eto, sada kada znate tko sam (ma tko te pita za dvije diplome, danas to više ne igra, ako je ikada na ovim prostorima i igralo), možete odlučiti. Ipak usput, Fakultet poltičkih znanosti i k tome Studj novinarstva Sveučilišta u Zagrebu. I na kraju samokritično priznanje: započeo sam i postdiplomski, ali nisam bio dovoljno uporan i nemam titule - ni mr, ni fr, ni dr. No, imam i završenu specijalizaciju na Židovskom institutu u Beču, ali sada bi to bila već samohvala, pa prestajem. Naravno, godine ne navodim da bi mnogi pomislili kako sam u najboljim godinama..
A možda i jesam, tko bi znao kada smo u najboljim godinama?
I više nema, za početak i više nego dovoljno. Na vama je da odlučite hoćete li me čitati i slijedeći put. Naime, sav rizik preuzimate na sebe, jer,
s bloga pollitika com. nisam protjeran sam. Kažnjeni su i neki moji "apologeti".
Molim da se poslije ne žalite da niste bili pošteno i iskreno obaviješteni.
Vaš "Danimir", oprostite, Ljubo Ruben Weiss
Post je objavljen 13.06.2010. u 02:41 sati.