Marketing
infinitas (5), kratka priča ...
Ako sam našla stazu do vašeg srca, morate mi oprostiti – tražila sam put do svoga.
(Ana Horvat)
photo by rU
Beskonačnost (5), kratka priča
Rose i Silvestar su se ljubili, spavali i budili se ... i ljubili se opet ...
... a svitanje je trajalo ... i trajalo ...
Omamljena Silvestrovim strastvenim poljupcima, Rose je poželjela da taj trenutak u kojem se susreću noć i dan, u kojem se susreću ona i Silvestar, potraje vječno. I doista, svitanje dana trajalo je u beskraj.
Dok ju je Silvestar čvrsto držao u zagrljaju, Rose odjednom shvati - to je onaj dan nakon vječnosti, dan poslije svih dana, dan koji nikada neće dočekati podne ni večer.
Koliko li je samo puta Rose poželjela da se, nakon svih rastanaka, ona i Silvestar sretnu u danu koji nikada neće ostariti, u danu koji će trajati zauvijek. Na pomisao kako joj se ta želja ostvarila, preplavi je rijeka radosti, no u istom trenutku radost se pretvori u sjetu.
Zauvijek, kako to lijepo zvuči ... pomisli Rose.
No, tek kasnije shvatiš da zauvijek ustvari znači i - nikada više. Nikada više jarke podnevne svjetlosti, nikad više rumenih sunčevih zalazaka, nikad više noćne tame ... Vječno proljetno jutro, nikad više vreline ljeta, nikad više jesenjih magli, nikada više niti jedne jedine snježne pahulje ... Neće više biti rastanka ... no, neće biti ni čežnje iščekivanja .... ni radosti susreta ...
Rose se osjeti ulovljenom u mrežu vlastitih želja:
Pazi što ćeš poželjeti, jer - moglo bi se ispuniti!
Nismo proveli mladost zajedno ... pomisli Rose. A sad nećemo ni ostariti zajedno ...
I, Rose, po prvo puta otkada je susrela Silvestra, poželi sakriti od njega misao koja joj je prostrujala sviješću. Do tada je Silvestru povjeravala sve - svoje radosti i nade, svoje tuge i strepnje, pa čak i svoje sumnje i kolebanja. No, kako mu reći da se dar koji joj je poklonio - kutijica s tajanstvenim predmetom omotanim u papir s natpisom 'Zauvijek' - pretvorila u Pandorinu kutiju? Kako mu reći da žali čak i za tugom rastanaka, kako tuguje za neizvjesnošću sutrašnjice, za očekivanjem ispunjenja, za radošću ponovnih susreta?
Obuze je duboki strah: Umjesto da nas zauvijek spoji, vječnost će nas naposlijetku razdvojiti ...
...
(kraj priče slijedi)
...
Za one koji ne prate priču: šetnja dravskom obalom
Post je objavljen 12.06.2010. u 07:28 sati.