ILI PRIZNAJ DA JE LJUBAV IZA NAS
Valjda dođe tren kad sve okreneš na sreću.
Planiram kako ću izvesti to da se ne izgubim u gomili dokumenata koje treba predati u kratkom vremenu. Više se ne brinem kako ću izvesti to da se ne izgubim među ljudima i to je dobro.
Puno toga nisam rekla i ostat će to sve prešućeno i dalje.
Ljeti se bolje snalazim u jutrima koje se očituju u tišini i sjenama. Puno sam loših navika pustila. Osoba sam koju potakne neuspjeh i bol.
Teško je kad te uhvati neka divlja nostalgija u kritičnim trenutcima. Možda ćemo si jednom priznati. Lagali smo. Zajedno protiv svih. Previše nas toga veže. Pa možda čak i ovi komarci u sobi i ona neljubav prema nekim stvarima. Ljeto vjerojatno nije za nas. Mi? Zbilja ne znam o čemu je riječ.
Ljeto ću ovaj put ukrasti sebi. Ti nisi loša navika, bar te ja nisam tako definirala, ali sam te ipak odlučila pustiti.
U jednom trenutku čovjek ne vidi i ne razumije jer je previše toga prisutno u njemu, pa odluči o nečem velikom u sekundi onako jednostavno, na eci peci pec.
Nešto je ostalo, velik dio je odnesen s vremenom.
A ja sam dobila sam na poklon knjigu. Ja uvijek čitam knjige.
Post je objavljen 12.06.2010. u 02:01 sati.