Marketing
Ne vidim, ne čujem, ne govorim
Ne, naslov (a niti tema) nema veze sa svjetskim prvenstvom u nogometu koje počinje danas (u stvari, koliko sam upućena, počelo je prije 12 min) :)
Tema ima veze sa osobnom krizom koju proživljavam već desetak dana. Čak ne znam ni što je u pitanju, jer kad malo razmislim: jesam li dobro? Jesam. Jel mi fali što? Ne. Imam li nekih posebnih želja? Nemam. To je samo onaj osjećaj, kad si lud na kraju dana, a ne znaš što je.
U biti sam zadovoljna, jer me kriza nije "pucala", evo, punih godinu i pol. Znala sam da će doći i da će me ščepati, znam da će i proći. Čak joj ne tražim ni uzrok niti se borim s njom - jednostavno puštam da prođe kroz mene.
Kriza mi je i u jeziku. Trenutno sam u fazi da "mrzim" francuski jezik, da ga više ne mogu ni čuti ni pisati. Još manje govoriti. Ne izlazim baš van jer imam grižnju savjesti što ne učim, a onda se zabavim sa tisuću drugih stvari doma - samo da ne bih učila. Strašno.
Al dobro, proći će. Ljudi su me upozoravali na to, i eto, sad mi se to događa. Mozak mi je prazan, ili je prepun, ne znam, al ne prima više niti jednu (relevantnu) informaciju. To je, kažu, dobar znak, jer to znači da sam upila dovoljno informacija, i da ih mozak obrađuje. Može bit. Ne znam. I nije me briga 
A nije da se nije ništa događalo. U ovom međuvremenu dok se nisam javljala (da, i stvaralačka kriza je u tijeku), imala sam zanimljive susrete. Prija mi je bila na proputovanju, pa sam s njom provela lijepo popodne. Na jednoj večeri srela sam Novaka Đokovića (dan prije početka Roland Garrosa). A jednog dana, sasvim slučajno, naletjela na Terezu Kesoviju.
Nije li svijet mali?
S druge strane, ma koliko me kriza drmala, opet se vraćam na temu bloga. Pariz. Neka samo izađem iz kuće, na ulici je već dva milijuna ljudi. Sve je živahno i u pokretu.
A ja imam svoj kutak ovdje. Latinsku četvrt. I idem danas tamo, u knjižaru Shakespeare&Co, u "svoj" kutak. Zabiti se tamo i pokušavati ignorirati buku, navijače, svoju osobnu krizu i svoj sterilni mozak.
Pun mi je kufer.
Al valjda će proći. Jer napokon, nako duge hladne zime i bez kiša i nakon toplog vremena sa kišama, osvanuo je lijep dan.
Provedite ga dobro.
Post je objavljen 11.06.2010. u 16:12 sati.